Preneseno sa:
www.profightstore.comSlobodna borba u komšiluku .
.
.
Umjesto toga pozabavit ćemo se srpskom MMA scenom, scenom na kojoj djeluju klubovi slobodne borbe u kojima treniraju momci s kojima hrvatski praktičari ove sportske discipline gaje i više nego prijateljske odnose. Čak bismo se usudili reći kako hrvatska i srpska MMA scena, zbog zajedničkih problema koji tište borce i klubove, u mnogome ovise jedna o drugoj.
Iako Srbija, kada je riječ o slobodnoj borbi, još uvijek nije dala nijedno veliko, svjetski priznato ime, valja napomenuti kako je i ondje “MMA subkultura” itekako živa i aktivna. Na području Srbije djeluje desetak klubova koji se, na ovaj ili onaj način bave slobodnom borbom, a neke od njih s punim pravom možemo smatrati respektabilnima. Jedan takav klub svakako je beogradski Shooto klub
“Despot Stefan”, koji djeluje od 2004. godine, a u kojem funkciju direktora i trenera obnaša gospodin
Nenad Latinčić.
- Otkako je MMA prisutan na ovim prostorima, najviše boraca koji izlaze na nacionalnu, ali i međunarodnu scenu, dolazi upravo iz “Despot Stefana” – reći će Latinčić.
– Na zadnjem velikom natjecanju, otvorenom shooto prvenstvu u Sofiji, nastupila su dva naša momka. Nažalost, obojica su izgubila, ali pružili su prekrasne borbe i sigurno se nisu osramotili. I na borilačkoj priredbi “Kralj Tomislav 2007”, koju tradicionalno organizira Športsko društvo veterana Domovinskog rata, nastupili su borci iz “Despot Stefana” I tamo su, veli “Lata” ostvarili odlične rezultate
- Uzeli smo tri medalje, jednu zlatnu i jednu srebrnu medalju u amaterskoj slobodnoj borbi te još jedno srebro u grapplingu. Latinčić posebno ističe važnost dobre suradnje s klubovima i borcima u Hrvatskoj
- Naša suradnja s klubovima i borcima iz Hrvatske je izvrsna! Od samih početaka ovoga sporta radimo zajedno i mislim da neću pretjerati ako kažem da se tu već radi o prijateljstvu. Još se uvijek živo sjećamo meča između Zlatka Klarića i Miljana Đurašinovića, meča kojeg je Klara izgubio iako se dobro borio; zatim susrete našeg Petkovića i vašeg Pokrajca...da ne nabrajam dalje. Mi odlazimo u Hrvatsku na treninge, a vaši momci dolaze k nama. Naši su odnosi zaista odlični. Gledajte, vaša i naša scena potrebne su jedna drugoj – međusobno se odmjeravamo, pomažemo jedni drugima u napretku, a zajednički lakše ostvarujemo kontakte s Europom i svijetom. I dok “Despot Stefan”, s jedne strane, odlično surađuje s klubovima iz Hrvatske, ne može se reći da je tako kada je riječ o drugim srpskim klubovima. Naime, većina je klubova slobodne borbe u Srbiji međusobno u zavadi i ne komuniciraju.
- Želim naglasiti – kaže Latinčić -
da me boli što je tome tako. Takva “politika” može se nazvati jedino unazađivanjem sporta i od toga nitko nema baš nikakve koristi! Događa se da zbog nečije sujete sport i sportaši trpe veliku štetu. Jednostavno, potencijalni sponzori nam okreću leđa. Nečija taština, uskogrudnost ili bolestan um onemugućuje širenje znanja... Ne znam kako da to nazovem, toga ima u kod vas u Hrvatskoj, to je “sektašenje”, čista “dijagnoza”! Ljudi bi se trebali otvarati jedni drugima. Za svakog MMA borca od presudne je važnosti adekvatan sparing, a nas ipak nema toliko da bismo bili u stanju osigurati sparing partnere za svoje borce unutar jednog kluba. Znači, suradnja je nužna – momcima treba sparing da bi stekli elementarnu predodžbu o svojim mogućnostima i formi, da bi vidjeli “gdje su” u Srbiji. Ovako se događa da naši borci izlaze na natjecanja u Hrvatskoj, Sloveniji, Bugarskoj itd., bez da imaju pravu predodžbu o svojim mogućnostima. Vjerujemo kako će mnogim od hrvatskih boraca ova priča zazvučati prilično poznato. Međutim, tu nije kraj sličnostima sudbina hrvatskih i srpskih MMA entuzijasta. Jedino ih se tako može nazvati jer novca ni jedni ni drugi – nemaju. I dok se u Hrvatskoj stvari još, kako-tako, kreću na bolje, u Srbiji, prema riječima Nenada Latinčića, još uvijek ne vide “svjetlo na kraju tunela”
- Sportski establishement nas tretira kao topli zrak, a ni od potencijalnih sponzora, poslovnih ljudi koji su ljubitelji ovoga sporta, ne vidimo neku značajnu korist, budući da nemamo jasno definiranu poreznu politiku. Naime, sponzoriranje sportskih klubova i manifestacija kod nas ne odbija od poreza, a novac nitko ne želi dati “na lijepe oči”. Od samog početka, MMA u Srbiji je “na aparatima” i na životu ga održava isključivo ljubav i natjecateljski duh momaka koji treniraju. Sport u Srbiji je utopija, osobito za trenere. Sami plaćamo opremu, dvorane i putovanja. Nije nam lako! Uzmu li se u obzir okolnosti u kojima rade i treniraju, nije nikakvo čudo da se još nijedan srpski borac nije probio na svjetsku scenu. Budući da u Hrvatskoj situacija nije bitno bolja, zanimalo nas je kako Lata tumači činjenicu da je Hrvatska “proizvela” nekoliko boraca svjetskog glasa.
- Hrvatska je mnogo radila na svom marketingu, stjecanju popularnosti u svijetu i dizanju morala u narodu općenito. Imali ste domovinski rat i otcijepljenje i u tim okolnostima pojavio se Mirko Filipović koji je predstavljao cijelu Hrvatsku, koji je bio vojno angažiran, kasnije i politički. Dakle, to je stvar marketinga - normalno je da se javno mnijenje okrenulo ka njemu jer je on, na neki način, predstavljao i novonastalu državu. Kroz njega je Hrvatska pokazala da je voljna ulagati u sportaše. Što se tiče Zelga Galešića, s kojim izvrsno surađujemo i ovim ga putem pozdravljam, za njega samo mogu reći da je on stvorio samog sebe i njemu svaka čast. No, bez obzira na činjenicu da još nijedno ime iz Srbije nije “potreslo MMA svijet”, bilo bi pogrešno zaključiti kako u toj zemlji nema boraca vrijednih svakog poštovanja. Naprotiv! Prvo ime slobodne borbe u Srbiji svakako je
Miodrag Petković “Pele”, teškaš koji, eto, upravo noćas nastupa u kanadskom Calgaryju, gdje će na priredbi Hardcore Championship Fighting-a, odmjeriti snage s dosad Kanađaninom
Timom Hagueom.
Moja MMA karijera započela je dosta rano, – prisjeća se Pele –
čitavog života bavim se borilačkim sportovima, počevši od Judo-a, hrvanja, kickboxinga, boksa te na kraju Jiu-jitsu-a. Kao kruna cijele priče, logično su uslijedile MMA borbe u kojima sam dosada imao dosta uspjeha. Od tridesetak mečeva koliko sam ih dosada imao, dobio sam većinu i nadam se da ću se još boriti. Aktivno se borim već pet godina, a uz slobodnu borbu bavim se i “submission wrestlingom”, disciplinom koja je u velikom usponu u čitavome svijetu, dosta je jaka i u Hrvatskoj. Vjerujem kako je upravo SW sport budućnosti, barem kada je riječ o “grapplingu” i očekujem da će u sljedećih nekoliko godina postati demostrativnom olimpijskom vještinom. Iako profesionalac, Pele nipošto nije iznimka kada je riječ o problemima koji poput sjene prate slobodnu borbu i borce na ovim prostorima.
Neću Vam reći ništa novo ako Vam kažem da nas krovna sportska tijela u Srbiji, točnije njihovi odbori, uopće ne prepoznaju, da ne kažem – ne priznaju. Barem ne deklarativno. Osobno sam, u više navrata dobio komplimente i pohvale za svoj rad i trud od ljudi koji sjede u tim odborima, ali sve je to bilo na razini osobnog i naš sport od toga nema apsolutno nikakve koristi. Jednostavno, nismo prepoznati kao pravne instance i ne možemo ući niti u jedan od postojećih predviđenih krugova financiranja od strane Olimpijskog Komiteta. Čak i oni koji MMA smatraju sportom, smatraju ga isključivo profesionalnim sportom koji, kao takav, nikako ne može na “državne jasle”. Znači, sve se svodi na sponzorstva, a kako to funkcionira najbolje je opisao Nenad Latinčić.
Pored svega navedenog, Pele muku muči s pronalaženjem adekvatnih sparing partnera. Svojevremeno je imao veliku želju ući i u Cro Cop Team.
To sam izjavio predstavnicima hrvatskih medija prije nekoliko godina. Ako me sjećanje služi, bilo je to nakon pobjede nad Pokrajcem u Dubravi i, da, mislio sam ozbiljno. Smatram se izuzetno dobrim parterašem, dok o Mirkovim vještinama u stojci ne treba posebno govoriti. Mislim da bi takva suradnja odlično funkcionirala, na obostranu korist. O
Mirku Filipoviću, Branku Cikatiću i Zelgu Galešiću, Miodrag Petković govori s velikim poštovanjem i tvrdi kako su Slaveni praktički genetski predodređeni za borbu te da su, kao takvi, iznimno cijenjeni u svijetu borilačkih sportova.
Hrvati, Srbi, Bugari, Slovaci, Česi... ma, Slaveni generalno, u svijetu uživaju reputaciju najjačih ljudi na svijetu. U to sam se uvjerio kada sam bio u Brazilu; Brazilci, koji sebe smatraju najjačim ljudima, uvažavaju Slavene, Japance i ponekog Skandinavca i samo se s njima natječu. O ostalima gotovo da i ne žele ozbiljno razgovarati. MI SLA – VE - NI!!!!!!
Slaveni, koji trenutno dominiraju teškom kategorijom u klasičnom boksu, Slaveni iz čijih “redova” dolazi najbolji svjetski MMA borac
Fedor Emelianenko, Slaveni poput
Mirka Filipovića ..... E, ovdje nam valja malko zastati. Čak ni najzdrtiji Mirkovi fanovi ne mogu više, na žalost, Cro Cop-a proglasiti jednim od najjačih ljudi na svijetu. Barem ne bez određene zadrške i, poslužimo se frazom političara “revidiranja vlastitih stajališta”.
-----------------------------------
Miodrag Petković Pele zabilježio jednu od najznačajnijih pobjeda u svojoj karijeri pobijedvši na bodove podijeljenom sudijskom odlukom
Tima Haguea sinoć u Calgaryju (Kanada).
ČESTITKE PETKOVIĆU! 
