Prevelika zaokupljenost razvojem mišića može uzrokovati poremećaj slike tijela sličan anoreksiji. Bigoreksija (muskularna dismorfija) danas pogađa stotine tisuća muškaraca. Nekim je muškarcima izgradnja mišićne mase toliko važna da zbog boravka u teretani propuštaju važne događaje, nastavljaju trenirati čak i ako su bolesni, imaju mišićne bolove ili slomljene kosti, ponekad čak i gube posao jer ne žele poremetiti raspored tjelesne aktivnosti.
Zanimljivo je kako isti ti muškarci nisu zaljubljeni u svoje tijelo. usprkos dobro izgrađenim mišićima, ne pokazuju ih i izbjegavaju situacije kada trebaju izlagati svoja tijela.
Termin muskularna dismorfija skovan je 1997 kako bi se opisao novi oblik poremećaja slike tijela. Poremećaj se još naziva reverzna anoreksija ili bigoreksija. S jedne strane, bigoreksija je oblik opsesivno kompulzivnog poremećaja, prisilne neuroze, a s druge strane posljedica medijskog pritiska na muškarce. Mediji forsiraju idealnu sliku mišićavog muškarca, isto kao sto forsiraju mršavu ženu kao ideal ženske ljepote već niz godina.
Glavno obilježje osoba koje boluju od bogoreksije jest da njihovi mišići za njih nikad nisu dovoljno izgrađeni, bez obzira koliko se trudili. Ovo je stanje opisano uglavnom kod muškaraca iako i neke žene koje se bave body buildingom pokazuju iste simptome.
većina muškaraca s bigoreksijom su dizači utega, sto naravno ne znaci da je većina dizača utega bigoreksicna. Normalni dizači utega kažu kako dnevno provedu 40-ak minuta razmišljajući o izgradnji mišićne mase, dok bigoreksicari provedu 5 ili vise sati dnevno u razmišljanju kako im tijelo nije dovoljno razvijeno.
Povećanjem broja teretana i osoba koje ih pohađaju povećava svijest o nesavršenosti tijela većine muškaraca i pridonosi nastanku ovog poremećaja.
Tipična obilježja bigoreksije:
- provjeravanje u ogledalu. Bigoreksicni muškarci se dnevno provjeravaju u ogledalu bar 12 puta.
- društveni i radni događaji: važni društveni događaji poput rođendana, sastanaka s prijateljima, poslovnih sastanaka itd. se zaboravljaju ili preskaču jer prekidaju raspored treninga
- prehrana: provode vrlo striktne dijetalne rezime. Bigoreksicna će osoba rijetko jesti u restoranu ili kod drugih osoba jer tu ne može kontrolirati sto je sve stavljeno u hranu. Ovi muškarci češće razvijaju i poremećaje prehrane, kao npr. bulimiju.
- uspoređivanje: bigoreksicne osobe neprestano uspoređuju građu svog tijela s građom drugih osoba. Njihova percepcija je pritom uvijek iskrivljena. čak i ako promatraju jednako istrenirane osobe, uvijek će sebe smatrati slabijima.
- lijekovi: uporaba steroidnih anabolika cesta je među bigoreksicarima. Muškarci nastavljaju uzimati steroide usprkos nuspojavama kao sto je izražena agresivnost, akne, povećanje grudi, impotencija, gubitak kose i smanjenje testisa
- mast: osobe s bigoreksijom tipično su vise zabrinute za postotak tjelesne masti nego za prekomjernu tjelesnu masu
Psihološki čimbenici
Za razliku od mnogih body buildera koji uživaju u prilikama kada mogu pokazivati svoje tijelo u javnosti, bigoreksicari to ne vole. Mnogi će se radije skrivati u to vrijeme nego trpiti sramotu zbog "nelijepog tijela". Istraživanje koje su proveli Pope i suradnici 2000. godine pokazuje kako je jedan bigoreksicar izbjegavao seksualne odnose sa suprugom ako bi to zahtijevalo potrošnju energije koju je namjeravao uložiti u trening.
Tipično muškarci s bigoreksijom imaju nisko samopouzdanje. Istraživanje provedeno od Olivardia i suradnika iz 2000 godine pokazuje kako je 29% muškaraca s bigoreksijom imalo anksiozne poremećaje, a 59% neki od oblika poremećaja raspoloženja.
Liječenje
Trenutno još nema rezultata istraživanja koja od metoda liječenja je kod ovog poremećaja najuspješnija. Najveći terapijski problem jest sto ove osobe ne smatraju da su bolesne, odnosno ne uviđaju da imaju problem, bas kao i anoreksicari. Stoga je i suradnja s liječnikom slaba. Mišićna dismorfija, iskrivljena slika o vlastitim mišićima, djelomično je odgovor na osjećaje depresije i nedostatka samopouzdanja pa ove osobe liječenje cesto doživljavaju kao priznavanje poraza.
Kombinacijom edukacijskih i psihoterapeutskih metoda liječenja postižu se vrlo dobri rezultati. Kognitivno-bihevioralne tehnike naglasak stavljaju na prepoznavanje i mijenjanje uzoraka i oblikovanje realnih očekivanja od vježbanja.
Novo područje
Bigoreksija, reverzna anoreksija, odnosno muskularna dismorfija, je još uvijek kontroverzan pojam, iako je opisana još 1993. pa je zasad teško očekivati da će liječnik postaviti ovu dijagnozu kod osoba s navedenim simptomima.
