Mrvaljević uzeo bronzu na Svjetskom super kupu!

[Vladar]

NAKON USPJEHA U HOLANDIJI, SRĐAN MRVALJEVIĆ ZA „ARENU” OTKRIVA
Plakao od sreće!
Nikad mi do Roterdama nijesu krenule suze od sreće

NIKŠIĆ - Naš najbolji džudista Srđan Mrvaljević vratio  se prije dva dana, sa Super svjetskog kupa iz Roterdama noseći oko vrata bronzu. Malo je to nazvati i sjajnim rezultatom, s obzirom da je ovo godina u kojoj svi veliki borci svijeta grabe dragocjene bodove za put u Peking i hrle s turnira na turnir odlično raspoloženi.

Pitali smo šampiona, kako je doživio osvajanje bronze u Holandiji?
- Uspjeh i osvajanje bronzane medalje na Super svjetskom kupu u Roterdamu, jednom od četiri najjača turnira na svijetu, doživio sam drugačije nego bilo koji do sada. Ranije sam osvojio dvije juniorske evropske medalje, od čega je jedna titula, tri odličja na svjetskim kupovima, jedno na super svjetskom kupu u Hamburgu, kao i titulu vicešampiona Evrope do 23 godine, ali nikad mi nijesu potekle suze od sreće, kao sada, nakon pobjede i u petoj borbi i osvajanje trećeg mjesta.

Je li ova bronza vratila samopouzdanje Srđanu Mrvaljeviću?
- Godina kojoj se polako bliži kraj, vjerovatno je najteža u mojoj karijeri. Ako to kažem, onda je jasan uzrok tako jakim emocijama koje natjeraju sportistu da zaplače. Poslije sjajnog starta sezone i osvajanje bronzane medalje na Amerika OPEN-u u Njujorku, dvije nedjelje prije Evropskog prvenstva "stigla" je veoma teška povreda koljena. Ljekari su me savjetovali da zaboravim takmičenja u ovoj godini i hitno odem na operaciju, ali ja sam uradio suprotno. Nošen nevjerovatnom formom i samopouzdanjem, stečenim u Americi, odlučujem da nastupim na prvenstvu Evrope u rodnom Beogradu. To takmičenje je za mene bila najveća noćna mora. Pred sedam hiljada ljudi, rodbine i prijatelja i cjelokupne džudo i sportske javnosti doživljavam najteži poraz, padom na ipon za pet sekundi i to od Austrijanca. Za mene je to takmičenje bilo završeno.

Ponovo izbjegavaš operaciju?
- Ulažem od tada velike napore da ojačam nogu i izbjegnem operacionu salu, ponovo dostignem vrhunsku formu. Međutim, povreda ostavlja trag na moje nastupe i ja sam bio u strašnoj depresiji, nošen mislima da više nikoga ne mogu pobijediti i da nikad neću uhvatiti priključak sa džudo svjetskom elitom. Poslije izgubljenog finala na Balkanskom šampionatu i prvog kola na Univerzijadi, kao i savjeta ljekara i prijatelja da bi trebao žrtvovati Olimpijadu i zaliječiti koljeno, počinjem da vjerujem da sam napravio pogrešan izbor. Ali, upravo zbog svega toga, uspjeh na ovom turniru i nastavak trke do Olimpijskih igara za  mene i imaju poseban značaj.

U Roterdamu je bio pakao?
- Što se tiče samog Super svjetskog kupa, okupio je krem svjetskog džudoa. Primjera radi, kad jedan Elmont (prvak svijeta), Gontjuk (srebro na Olimpijadi), Novotni (srebro na prvenstvu Evrope), kao i mnogi drugi sjajni borci i veliki šampioni ostanu bez medalja, suvišno je govoriti o konkurenciji i jačini turnira.

Ali ti si, ipak, sve mečeve dobio iponom?
- Prvo kolo sam radio sa Turčinom Ozerle, koga sam za minut bacio na ipon, zatim sam za protivnika imao Azizova iz Azerbejdžana, nosioca evropskih i svjetskih medalja, ali sam ga "kata-gurumom" bacio na leđa, a u trećem kolu fizički veoma moćnog Francuza Friča, takođe matirao za nepuna dva minuta. I u polufinalu me zaustavio prvak Evrope Njemac Biršof sa kojim sam do sada imao dva meča i skor 1:1. Bio je bolji i zasluženo slavio pobjedom u parteru. Za treće mjesto možda na papiru najslabijeg ali vrlo neugodnog Azerbejdžanca Rajbla, pobjeđujem držanjem u zahvat i osvajam bronzanu medalju, jednu od dvije u istoriji jugoslovenskog džudoa.

Sad su šanse da izboriš olimpijsku vizu mnogo veće?
- Uzeo sam trideset bodova, koji me svrstavaju na osmo mjesto evropske  rang liste za odlazak na Olimpijske igre. Na opšte iznenađenje svih prisutnih velesila u džudou, crnogorska zastava se zavijorila iznad pobjedničkog postolja. To nije mala stvar. Velika priznanja i čestitke cijelog svijeta, kao i holandskih medija uvjeravaju me u ispravnu odluku jurenja norme za Peking i ulivaju mi prijeko potrebno i veoma poljuljano samopouzdanje. Kada bi se sjutra išlo na Olimpijadu ja bih bio siguran putnik, ali ima još šest velikih takmičenja i svjestan sam, ako želim da sačuvam ovu poziciju, moram napraviti još najmanje dva jaka rezultata. Prema tome, nema opuštanja i previše slavlja.

Koje su sljedeće akcije?
 - Za dvije nedjelje slijedi posljednji ovogodišnji turnir u Azerbejdžanu. Daću sve od sebe da pružim dobre partije i uzmem još bodova. Trka za olimpijskom normom se nastavlja početkom februara naredne godine.

Nijesi sam, tvoj otac Srećko, provjereni stručnjak džudo sporta, je i tvoj trener, sa tobom je i Akademik kao institucija tog sporta na ovim prostorima?
- Naravno, želim da se zahvalim svim ljudima koji su mi pružili potrebnu podršku u  najtežoj takmičarskoj godini. Ne smijem propustiti ni sportski list "Arenu", jer i vi ste bili uz mene i kada su uspjesi izostajali. Svaki moj poraz ste nastojali ublažiti i opravdati a ja to cijenim - kazao je na kraju Srđan Mrvaljević.

Jedine medalje sa Super kupa

Nikad niko prije Srđana Mrvaljevića, u istoriji jugoslovenskog džudoa, nije donio medalju sa Super svjetskog kupa. Okitio se najbolji crnogorski džudista odličjem na turniru tog ranga prije dvije godine u Hamburgu. Srđan je osvajanjem druge medalje, sada u Holandiji, potvrdio da se i na super svjetskim kupovima mora uvažavati i najavio da  tek počinje njegova karijera.

Napisao: R. PEROŠEVIĆ

Izvor: www.arenacg.net