Remy, o tebi se već mnogo zna. Dvostruki K-1 šampion, izuzetan borac...
Možeš li nam reći nešto više o svojim počecima. Prvo sam počeo trenirati nogomet, kao i svaki drugi dječak u Nizozemskoj. Sa 16 godina, netko me je iza leđa oborio na tlo i slomio sam lijevu nogu. Kada sam se oporavio nakon deset tjedana, nije mi išlo dobro kao prije. Trudio sam se cijelu sezonu ali sam shvatio da sam gotov. Pokušao sam druge sportove, pa i košarku ali mi nije bilo dovoljno uzbudljivo.
Moji prijatelji u školi su razgovarali o filmu „Blood sport“ sa Van Dammeom i svi su mislili kako je on lažnjak, i nije pravi borac i onda je pao izazov među nama, tko ima petlju baviti se kick boksom. Jedan od nas je trenirao u Mejiro Gym-u i pozvao nas je u klub kako bi vidjeli tko može a tko ne može baviti se kick boksom.
Otišli smo u Mejiro Gym i od prvog treninga sam se zaljubio u taj sport, i tako sam počeo sa treniranjem.
Vrlo brzo nakon toga si imao borbu sa Valentijnom Overeemom.
Da, Valentijn Overeem, to mi je bila prva borba.
Kako si pobijedio? Predao se! Jer odmah se vidilo da je hrvač, svaki put kada bi došli u klinč, on bi me kontrolirao i bacio na tlo, instinktivno.
U prvoj rundi je pokušavao ostvariti nešto bacanjem me na pod a u drugoj rundi mi je trener rekao da krenem na njega jer imam samo još dvije minute. Počeo sam koristiti koljena, i mislim da sam ga jednom udario rukom, i dao mu dva koljena i on mi je okrenuo leđa i odšetao.
Gilbert (kroz smijeh): Ali to je Valentijn...
To je Valentijn Sindrom.
Valentijn Sindrom? Gilbert: Da.
Remy: Samo se odšetao i napustio borbu.
Što misliš o njegovu bratu Alistairu? On je malo sličniji tebi građom i mislim da ima malo više borbenog duha. Mislim da on ima mnogo više borbenog duha od svoga brata. On nije lijen, a njegov brat je. Valentijn ima jako puno talenta ali nikada nisam vidio da ga je iskoristio.
Vidio sam ga dva puta u borbi Hrvatskoj, i uvijek je djelovao usporeno, umorno, kao da mu se neda ništa raditi.
Remy: On ne želi ići u ring.
Gilbert: Daaa. Sigurno. I njegov brat ima isti sindrom.
Remy: Mislim da Alistair ima nešto više borbenog duha, ali mislim da nema puno sreće u borbama.
Slažem se. Njegova borba sa Lidellom je bila jedna od boljih borbi u PRIDE-u i imao je nekoliko prilika, no na kraju je ipak Chuck pobijedio. Gilbert: Ali na kraju se sve svodi na volju. Biti će samo jedan šampion i to će biti onaj koji to najviše želi. A u Valentijn sindromu, stav je više tipa: „ako je pre teško, onda ništa...“ .Mislim da je to ono što im obojici nedostaje da bi bili šampioni.
Ok, vratimo se tvojoj karijeri Remy. Koja je bila tvoja prva borba po K-1 pravilima? Moja prva borba u K-1 je bila protiv Ray Sefa u Japanu. Borio sam se u jednom turniru u Nizozemskoj ali sam izgubio, no svejedno sam bio zamjena na K-1 turniru i nastupio sam zbog ozlijede drugog borca protiv Raya.
Svi su očekivali da ćeš izgubiti? Da, zato su me i pozvali. Trebao im je netko da mogu nahraniti „lavove“. Došao sam sa samo dva tjedna pripremnih treninga. Trener mi je rekao: Hej, daj sve od sebe! Samo učini ono što trebaš i možda će te pozvati na još koju borbu.
Kako si pobijedio? Sa čime si okončao borbu? Nije bilo zapravo nekakvog završnog udarca. Počelo je još u prvoj borbi kada sam ga počeo tući low kickovima. Počeo sam raditi kombinacije lijevi, desni kroše, i low kick i to sam stalno radio i to je bila strategija. On može tako jako udarati da može ubiti kravu svojim udarcima. To je bio tehnički nokaut nije bilo nokauta koljenom ili slično. Od prve runde sam mu počeo tući lijevu nogu i to mu je oduzelo snagu u ringu.
Kada bi K-1 uklonio udarce nogom, šta misliš kako bi se proveo u eventualnim boks mečevima sa svojim K-1 suborcima? Mislim da bi bio ne baš bespomoćan ali da bih bio pištolj bez metaka. Tako se osjećam. Mislim da u situaciji panike kada primiš udarac, prvu stvar koju bih učinio je koristio udarce nogom. Koristiš ono u čemu si dobar. Ako si dobar u udaranju rukama, to ćeš koristiti, ako si dobar u koljenima i udarcima nogom, njih ćeš koristiti.
Zovu te letećim gentlemanom. Razumijemo ovaj leteći dio, ali što tebe čini gentlemanom? Mislim da ne izgledam baš kao borac. U mnogo mojih intervjua i istupa, uvijek nosim kravatu i odijelo. Zato su me ljudi počeli zvati ljepotanom (pretty boy) i gentlemanom, manekenom. Kažu da sam uvijek pristojan, i tako je počelo.
Znaš li da je i Bas Rutten počeo karijeru kao maneken? Remy: Wow.
Gilbert (kroz smijeh): Nisi znao?
No dobro, vratimo se na borbe. Mnogi gledatelji u Hrvatskoj, su vidjeli borce tipa Akebona ili Boba Sappa. Sapp je ušao na scenu uz puno medijske pažnje. Dva puta je pobijedio Mr Perfecta Ernesta Hoosta, koji je čak tri puta pobijedio Mirka, no unatoč tome mnogi su omalovažavali Sappa argumentima kako on nema nikakve tehnike već da je samo sirova snaga bez mozga.
Da li se na kraju sve svodi na snagu kod takvih tipova? Što misliš o borcima tipa Bob Sapp, ogromnim tipovima od 160 kila mišića? Sapp te u prve dvije minute naganja po ringu. Čak i kada te netko tako velik naganja, gubiš puno energije jer moraš jako paziti da se kloniš kuteva. Ako te netko od 160 kila udara, to ćeš sigurno osjetiti, čak i ako imaš sto postotni gard jer će njegovi udarci jednostavno proći kroz njega.
Mislim da je to stvar sa Sappom. On je velik, ima puno mišića i težinu i mislim da je Ernesto Hoost koristio krivu strategiju protiv njega. A to je bilo stajanje u kutu ringa, i čekanje da ga Sapp prebije.
Ono što je Cro Cop radio bilo je udaranje i kretanje u stranu, pa udarac nogom te kretanje u stranu.
I na kraju udarac u jetru.
Da! I ja bih učinio istu stvar.
Gilbert: Ernesto je bio prvi koji se borio protiv Sappa i nije znao što činiti protiv takvog borca. I onda su drugi vidjeli tu borbu i zaključili da Sappa i nije tako teško poraziti. Ne prima dobro udarce u jetru ni u glavu, i tako su ga svi ostali pobijedili. Ernesto se umorio sa Sappom i zato je izgubio dva puta.
U tvojoj borbi sa Sappom, on je diskvalificiran. Da, i borcu poput mene to uopće ne odgovara. Ne volim pobijediti diskvalifikacijom drugog borca. Kao pravi borac ne želiš takvu pobjedu. Bio sam uvrijeđen i nesretan. Pobijedio jesam, ali ne na način na koji sam htio.
Gilbert: Mislim da te nije jako udario na podu. Mislim da te je samo malo pogladio po glavi.
Bob Sapp je poznat po takvim ispadima. Poznat je po tome da udara borce na tlu iako je to strogo zabranjeno u K-1 borbama. Da li on jednostavno izgubi kontrolu ili to namjerno radi? Gilbert: Mislim da je to jednostavno rađenje šoua za gledatelje jer sam vidio u nekim borbama da je imao priliku nekome razbiti glavu na podu ali to nije učinio.
U borbi protiv Tsuyoshia Nakasakoa mogao ga je ubiti. Imao mu je nogu na glavi ali nije to učinio, pa mislim da je to više šou za publiku.
To mu stvara image i donosi novac u Japanu od publiciteta.
No kada smo već kod toga, Gilbert, ti si dobio udarac u prepone od Silve. Uh! (vrlo bolnim izrazom)
Vidjelo se da te je boljelo. Je li to bio slučajan udarac? Ne bih rekao. Glupo je to reći sada nakon što je Silva pobijedio gotovo svakoga ali prvo se nije htio boriti samnom, a onda su mu dali još novaca i onda kada smo se konačno počeli boriti sam ga udario jednim low kickom i u tom trenutku se okrenuo prema svome kutu kao da pita šta da radim sada i onda me je udario ravno u „ding ding“ .
Kako to da se ta borba nikada nije ponovila? Ne znam. Ali se želim opet boriti protiv njega.
Izvor:
www.profightstore.com
Tema: Remy Bonjasky - dvostruki K-1 šampion - INTERWIEW (Pročitano 1558 puta)