Fakultet prirodoslovno matematićkih znanosti I odgojnih područj,Split
Zavod za fizićku kul
KINEZITERAPIJA KOD OSOBA S METABOLIĆKIM PROBLEMIMA
GOJAZNOST
UVOD
Znajući kolik pažnje I važnosti ljudi poklanjaju svom tijelu I izgledu uopće,željeo sam ovim radom ukazati na naćin na koji se možemo odlućiti u svom traganju za ljepšim tijelom.
Ovaj rad ukazuje na već već tradicijonalni I ućinkovit naćin pristupa ljutskom tijelu I problemima njegove vitkosti,odnosno gojaznosti.
Zbog gotovo oćajićke težnje ljudi za ljepotom , na tržištu je plasirano mnoštvo razlićitih “novih I revolucionarnih” lijekova I metoda za lako I brzo mršavljenje ili izgradnje lijepog tijela.Gotovo svaki časopis u svom broju donosi savijete za održavanje ili postizanje vitke linije, a u izlogu svake knjižare naći ćemo neku knjigu koja nam nudi nove metode vježbanja I puta do vitkosti.
Dobra reklama , naravno , čini svoje . Svaku takvu dijetu reklamira savršeno građen maneken ili manekenka pa nije ni čudo da ljudi ne mogu odoljeti težnji da se približe tome “idealu” vitkosti.
Nažalost, večinom su sve te dijete I metode ne samo nekorisne nego I štetne, pa čak I opasne po zdravlje, a sve zato što ljudi dovoljno ne poznaju problem s kojim se susreču.
Smatrajući da se upravo u tome krije jedan od osnovnih uzoraka svih grešaka, pokšat ču Vam upoznati s mehanizmima, principima I zahtijevima Vašeg tijela za koje želite da postane I ostane vitko.
Kad govorimo o redukciji gojaznosti ili potkožnog masnog tkiva nemožemo prićat o toj temi a da se ne dotaknemo faktora koji nam pomažu u ostvarivanje tog cila.
GOJAZNOST
MASNO TKIVO
PREHRANA
AKTIVNOSTI ZA REDUKCIJU GOJAZNOSTI
GOJAZNOST
Danas se o gojaznosti mnogo govori I piše, pokušavaju je rasvijetliti s raznih strana, pronalaze se nove metode, novi ljelovi, upućuju stalno nove pove pouke I novi savijeti.
Sve nam to govori da je gojaznost uistinu postala problem suvremenog naćina života.
Danas prihvaćena estetska mijerenja nameću svoje kriterije izgleda, a to je činjenica koju ne treba zanemariti.
Gojaznost prestavlja kao zdravstveni tako I estestski problem sa svim svojim socijalnim posljedicama.
Gojaznost je svakako povećanje tjelesne težine do 10% iznad tvz.idealne težine ,a preko 20% je patološka gojaznost ili bolest.
Povećanje težine od samo 1 kg preko tvz. Idealne težine povećava smrtnost za 2%, a povećanje težine za 25 kg I do 50% u odnosu na standard mortaliteta određene životne dobi.
Posljedica je :
-prekomijeraqn unos hrane (95% slučajeva)
-poremečaja endokrilnih žljezda (hipofiz, štitnjače, nadbubrežne žlijezde, spolnih žlijezda)
-poremečaja hipotalmusa.
To patološko stanje koje kao posljedicau vuče druga oboljenja kao što su:
-u poćetnoj fazi gojazne osobe otežano dišu
-dolazi do poremečaja stato dinamičke funkcije kralježnice
-imaju poteškoće u metabolizmu I sklone su dijabetesu
-veći krvni tlak
-slabija ventilacija pluča
-povećan nivo masnih kiselina I kolesterola u krvi
-višak kolesterola u žući što dovodi do žućnog kamenca
-promijene na krvnim sudovima
-poteškoče u stopalima
-mnoge bolesti (žučni kamenac, upala gušterače,ciroza jetre).
Gojazne osobe češće se povređuju (zbog nedostatka aktivnosti).
Teže podnose postoperativnu fazu, a kod djevojaka uzrokuje neredovit menstrualni ciklus.
Masne naslage su nakupine stanica koje su koje su ispunjene mašču.U gojaznih ljudi povečan je I broj I volumen takvih stanica koje su u večem broju raspoređene na nekim karakterističnim mjestima u tijelu.
Muškarci,kadse ugoje , dobivaju masne naslage manje-viš podijednako po cijelom tijelu, a najviše na donjem dijelu trbuha,prsnom košu,vratu I glavi.
U žena se masne naslage povečavaju na mjestima gdje ih I inače ima najviše: na donje dijelu trbuha,kukovima,gornjem dijelu bedara I na grudima.
Postoe neki unutrašnji činioci koji dijeluju da se uz podijednako uzimanje hrane neki ljud udebljaju, a neki ne.To se pokušalo objasniti nejasnim pojmom kao “sklonost gojaznosti”.Možda se odgovor na ovo pitanje krije u činjenici da gojazni ljudi imaju ne samo povećane masne stanice, nego da je povečan I njihov ukupni broj.Takvi će čovijek uvijek biti “sklon”debljanju,jer kad I dijetom smanji volumen masnih stanica,njihov broj ostaje isti I u tom će vijerovatno biti ta “sklonost”.
Glavni činilac što određuje količinu pojedene hrane je apetit.
On je normalno reguliran tako da odgovara energeckim potrebama organizma.Kod gojaznosti je apetit (centar za apetit je smiješten u hipotalmusu) abnormalno pojačan, a glavni su uzrok poremećeni psihićki impulsi,uzrokovani emocijonalnim,socijalnim I drugim činiocima.Po modernom shvačanju to je u prvom redu psiho somatski problem.
Jedan od najvjerovatnijih uzroka je dugotrajno navikavanje na povečani unos hrane.Takva se navika često stvara več od ranog djetinstva I teško ju je iskorijeniti, teško ali I moguče.
Sportaši se navikavaju na pojačanu ishranu tokom intezivnog bavljenja sportom, kad su potrebe tijela za energijom velike.
Kad prestanu trenirati, ranije stečena navika ostaje iako je tijelu sada potrebno manje energije.Rezultat je gojaznost.
Ako se tijekom godine iznad energetskih potreba dnevno unosi u tijelo samo 50 kalorija viška, što odgovara kaloriskoj vrijednosti jedne jabuke ,težina će se povećavati za dva kilograma.
Ista stvar dogodit će se kad se polako I neprimjetno u adekvatnoj mijeri smanjuje tjelesna aktivnost.
Liječenje gojaznosti teško je I dugotrajno.Glavno značenje u tome imaju različite dijete za mršavljenje(redukciske dijete).
Teoriski je moguće smršaviti :
1.redukciskom dijetom-ulaz manji od potrošnje
2.pojačan fizički rad-troši se više kalorija nego se unosi
3.kombinacijom redukciske dijete I pojačanog fizičkog rad
Dijeta je prilagođavanje ishrane određenom stanju organizma.
Dijetom pokušavamo organizmu nadoknaditi ono što mu nedostaje , a zaštititi ga od suvišnih I štetnih tvari koje se unose hranom. Pod tim podrazumijevamo zaštitu organizma od hrane koja izaziva gojaznost I osiguranjedovoljno hranjivih I građevnih tvari koje su organizmu potrebne da bi održao svoju ravnotežu.
Kod gojaznih osoba unošenje dnevnih kalorija ne bi smio biti veći od od 1200 Kcl.
Ako želimo ubrzati djelovanje dijete moramo se baviti nekim oblikom rekreacije jer je to najzdravije, najefikasniji I najbrži način skidanja suvišnih kilograma.Da bi čovijek smršavio za 1 kg u tjedan dana , mora da potroši 7700 Kal (1 Kal=4.187 Joula),dnevno treba hodati oko 3 h brzinom 5.5 km/h, ako je osoba mlađa trčati 1.5 h brzinom 9 km/h.
Ako primjenjujemo tijelesno vježbanje u svrhu redukcije tjelesne težine programi moraju polatiti od nekih pravila :
-svako viježbanje mora započeti laganim zagrijavanjem I postepeno prelaziti sa manje na veče kretne aktivnosti
-vježbati dovoljno intezivno da dođe do povečanja temperature I znojenja
-intezitet vježbanja treba da bude velik I da traje najmanje 40-60 min
-ne primjenjivati male brze pokrete sa utezima
-struktura vježbanja mora biti raznolika
-vježbanje treba ubrzati rad srca do 60% od MAX dopuštenog pulsa za određenu dob
-nakon vježbanja treba smiriti organizam
-vježbanje mora biti motivirajuće.
U prvim danima dijete nema rezultata u gubitku tijelesne težine.
To je stoga što gojazne osobe imaju povećanu sklonost za nakupljanjem vode u tijelu(osobito žene).Masti se polako gube iz masnih stanisa, ali je zamjenjuje voda , pa se gubitak masti “maskira”.
Rezultat će se uskoro pokazati , jer će organizam polako riješiti suvišne vode. Utoj eliminaciji suvišne vode može nam poslužiti I sauna.
Možemo koristiti I masažu ali samo zbog održavanja napetosti I sviježine kože koja može omlohaviti nakon gubitka masnih slojeva.
MASNO TKIVO
Masti tvore prosiječno oko 10% tjelesne težine čovijeka ,a pojavljuje se u dva temeljna oblika koji se funkcijonirano razlikuju:
-kao spremišna
-tkivna mast
SPREMIŠNA MAST-se nakuplaju u masnom tkivu kojeg ima osobito mnogo u:
-potkožnom tkivu (cca 50%)
-u trbušnoj šupljini (cca 15%)
-oko bubrega (cca 10%)
-u mišićima (cca 5%)
Ta mast služi kao energettska rezerva I troši se pri djelomičnom ili potpunom gladovanju;zbog visokog energetskog sadržaja (cca 9,3 kcl/1g)mast je osobito pogodna za tu svrhu.Ako se uzme prevelika količina hrane,osobito uglikohidrata, skladišta masti se jako povećavaju pa dolazi do pretilnosti.
Osim ove funkcije ,potkožna mast ima još jednu funkciju a to je toplinskog izolatora.
TKIVNA MAST-je kao građevni element sastavni dio proto plazme svake stanice (osobito u staničnoj membrani)
U nekim strukturama ima osobito mnogo I ima specijalne funkcije (npr.mijelini kao izolatori u živčanim ovojnicama).
Za razliku od spremišne masti čija je ukupna količina jako promijenjiva , količina tkivne masti uglavnom je strogo specifična za svaki organ.
METABOLIZAM MASTI
Život svakog organizma nemoguć je bez stalnog odvijanja nevidljivih kemiskih procesa u svakoj stanici tijela.
Zovemo ih metabolizam, a možemo ih shvatiti kao dva usko povezana procesa anabolizma I katabolizma (izgradnja I razgradnja) koji se, istevremeno odvijaju I prepliću.
Proces metabolizma reguliraju hormoni, u prvom reduinzulin, adrenalin I tiroksin.
Organizam prima masti preko hrane ili ih sam izgrađuje ,večim dijelom od ugljiko hidrata, a manjim od bjelančevina.
RESORPCIJA MASTI
O resorpciji masti postoji više gledišta , od kojih nije ni jedan nije bez prigovora. Mirne duše se može reći da je od svih hranjivih materija najmanje rasvijetljena resorpcija masti.
Dvi stvari su ipak sigurne:
1.resorpcija masti zavisi od prisustva žuči u digestivnom traktu
2.znatan dio resorbiranih masti poslije resorpcije transportiraju se limfnim putem.
U posljednje vrijeme sve više se istiće još jedna činjenica ,kojau usvaja sve veći broj autora,a to je da se jedan dio glicerida resorbiraju putem krvi.
Poslije resorpcije najveći dio masti odlazi limfnim putem u ductus thoracicus,a odavde u krv I tjelesna skladišta masti.
KATABOLIZAM MASTI
Razgradnja (katabolizam) glicerina je relativno jednostavan.
Glicerin se vezuje sa fosforonom kiselinom, pri čemu postaje -glicerofosfat, koji se oksidira u fosfoglicerin-aldehid.
Preko pojedinih faza ovog procesa pretvara se mliječnu kiselinu I dalje oksidira do ugljen-dioksida I vode ili se sintetizira u glikogen.
Masna kiselina se oksidiraju procesom ß-oksidacije po Knoopu.
Proces ß-oksidacije masnih kiselina počinje reagiranjem masne kiseline sa jednom molekulom adenozin-trifos-fata,pri čemu postaje acil-adenilat:
Masna kiselina +ATP---acil-adenilat+H4 P2 O7
Acil-adenilat reagira sa koezimom A, pri čemu postaje acil-koenzim A,čiji naziv zavisi od masne kiseline koja se razlaže (npr. Palmitil – koenzim A).Tek ovako aktivirana masna kiselina u obliku acil-koenzima A podleže ß-oksidaciji, koja protiče u tri faze (do ugljen-dioksida I vode).
ANABOLIZAM MASTI
Iz iskustva je odavno poznato da se u organizmu vrši sinteza masti od ugljikohidrata.
Danas I lajci znaju da šećer I tijesta –debljaju.
Sinteza uglikohidratza od glicerina je jednostavna.Glicerin se najprije se najprije vezuje sa fosfornom kiselinom I pretvara u glicerofosfat,koji oksidacijom prelazi u fosfoglicerin-aldehid od koga se mogu sintetizirati glukoza I glikogen.
Pretvaranje masnih kiselina u uglikohidrate je dug I složen proces, te se stoga dešava izuzetno u toku gladovanja.
Pri ovom pretvaranju msne kiseline se najprije razlažu do acetil-koenzim A, koji ulaze u Krebusov ciklus, a od međuproizvoda Krebusovog cikusa sintetizira se glukoza .
Danas se zna da se sinteza masnih kiselina vrši kao u mitohondrijima ,tako I u citoplazmi.
Za ovu sintezu pored acetil-koenzima Aneophodna je energija iz ATP.
U našem tijelu ti se procesi stalno odvijaju .Kad je anabolizam povećan , npr prevelikim unošenjem hrane, ravnoteža se mijenja u njegovu korist I mi se debljamo. Ako se kolićina hrane ne poveča,ali se smanji katabolizam ,npr zbog smanjene hizičke aktivnosti ,ponovo je ravnoteža narušena u korist anabolizma I posljedica je debjanje.
Poremetimo li ravnotežu u korist katabolizma smanjenim unosom hrane,posljedica je mršavljenje. Ako ravnotežu narušimo povečanim fizičkim aktivnostim,posljedica je opet ista, mršavljenje.
Do toga dolazi stoga što je za obavljanje rada potrebna energija , a kako je hranom nismo dovoljno unojeli ,organizam energiju stvara iz vlastitih rezervi ,tj.razgradnjom vlastite tvari-procesima katabolizma.One toliko nepoželjne naslage masti nisu ništa drugo nego “uskladištene”rezerve energije našeg tijela.
Iz tog proizlazi činjenica:Viškak hrane u odnosu na potrošnju energije stvara gojaznost.
PREHRANA
Danas nas sa svih strana obasipaju velikim I raznovrsnim savijetima kako se pravilno hraniti.
Najjednostavniji odgovor bi glasio:Onako kako to zahtijeva zakon našeg tijela .Hranu koju uzimamo treba da bude raznovrsna I ukusna, a uzimati je treba onoliko koliko je našem tijelu potrebno.
Hrana nam pruža samo energiju za život I rad.Ona nam osigurava I neophodne građevne tvari za naše tijelo , kao I mnogo drugih sastojaka neophodnih za normalno odvijanje svih onih procesa koje jednim imenom zovemo život.
Obradit ćemo pažnju na sve osnovne sastojke hrane I odrediti njihovo mijesto,važnost I ulogu u našoj prehrani.
Hrana koju unosimo sastoji se od:
-ugljikohidrata
-bijelančevina
-masti
-vitamina
-minerala
-vode
UGLJIKOHIDRATI
Su važni izvor energije ,a izgrađuju I neke specifične biološke strukture u našem tijelu.Količina energije I brzina kojom se energija osolobađa u organizmu ovisi o složenosti molekularne strukturepojedinih ugljikohidrata.
Uglikohidrati su osnovni izvor energecki izvor u prehrani čovijeka.Izgaraju dva puta brže nego masti .Pod “izgaranjem” podrazumijevamo proizvodnju ATP-a(adenozin trifosfat),koji je glavni energetski izvor za mišićne kontrakcije, iz ugljikohidrata.
Tijelu je jednostavnije razgraditi glikogenpohranjen u mišićima I jetri nego masti.
Prilikom probave, uglikohidrati se razlažu na monosaharide(glukozu).Dio njih nam daje odmah energiju,dok druge pohranjujemo za kasniju uptrebu.Ako redovito jedemo previše, onda tu zalihu nikad ni ne trošimo,po se onda pretvara u masti I taloži u tijelesnim stanicama.
S druge strane ako unosimo ugljikohidrate u potrebnoj količini, za energiju se koriste bjelančevine.Osobe koje imaju cilj reducirat potkožno masno tkivo moraju odmah pripaziti na količinu ugljikohidrata jer ako se unosi prevelika količina ugljikohidrat tijelo nemože trošiti “rezerve”masnog tkiva.Ugljikohidrati se dijele na jednostavne I složene.
Jednostavni ugljikohidrati su jednostavne molekule koje se lako razgradive (brzo oslobađaju energiju). Uzrokuju kratkotrajno podizanje energije iz čega slijedi period niskog energetskog nivoa.Inače, tijelo pokazuje tendenciju da jednostavne ugljikohidrate pohranjuju u obliku masti ,dok je ta tendencija manje izražena kod kompleksnih ugljikohidrata.
Jednostavni ugljikohidrati su fruktoza I glukoza(nalazimo ih u:medu,šećeru,voću,povrću,čokoladi,slatkišima,sladoledu I kolačima pa s tim namjernicama moramo biti pažljivi prilikom planiranja dijete.)Šećer izgara sa mastima I pritom proizvodi energiju pri ćemu masnoće mnogo uspiješnije “izgaraju”samostalnije.
Složeni ugljikohidrati su po strukturi složeniji, pa se mogu razgraditi u glukozu.dužee se razgrađuju od jednostavnijih ugljikohidrata I duže osiguravaju energiju koja je potrebna organizmu.
Izvor ovakve vrste uglikohidrata su kruh,tijesto,krumpir,riža,sol I ostale žitarice ,sijemenje I povrće.
Prilikom dijeta ova vrst ugljikohidrata je poželjnija zbog težeg prelaženja u potkožno masno tkivo.
BJELANČEVINE-PROTEINI
Bjelančevine su složeni spojevi dušika koji se nalaze u biljnom I životinjskom tkivu.Svii živi organizmi, virusi,bakterije,kukci,vodozemci,ptice I čovijek sastavljeni su od složenih proteinskih lanaca.
Oko 17% bezmasne mase tijela zdravog ćovijeka izgrađeno je od bijelančevina.bijelančevine u tijelu sastavni dio su mišića, kostiju,hrskavice,kože,tijelesnih tekućinai svih unutrašnjih organa,primjerice srce,jetra,bubreg,mozak.
Za bijelanćevine bismo mogli reći da su da su građevne hranjive tvari namijenjene izgradnji organizma.nakon što ih pojedemo one se probavnim procesom razgrađuju u aminokiseline.
Tijelo nakon toga te aminokiseline razdvaja I rabi u različite svrhe.neke će uptrebiti za rast I proizvodnju novih,tijelapotrebnih bijelanćevina,druge će uptrebiti za obnavljanje tkiva dok će se treće pretvoriti u hormone ,antitijela I enzime. Višak poslužiti za stvaranje energije (također ako u prehrani nema dovoljno masti I ugljikohidrata, bijelanćevine se mogu uptrebiti kao izvor energije-procesglukoneogeneza).
U metaboličkim aktivnostima bijelanćevine se neprekidno izgrađuju I razgrađuju u mišićima (proces anabolizma I katabolizma).Ukoliko je međutim aktivnost(vježbanje) veća utoliko su intezivniji ovi procesi.
Bijelanćevine nalazimo u namijernicama životinskog prijekla :ribama,mlijeku I njikovim prerađevinama jajima te u sijemenju biljaka :orasima,grahu ,grašku I I zrnima žitarica.budući ljudi pripadaju životinjskom carstvu bijelanćevine životinjskog podrijetla iz mjeka mesa jajai ribe mnogo se lakše rabe od bijelančevina iz biljnih izvora,pa vegeterijancima osobito važno da svoje proteine osiguravaju iz namijernica koje su bogate visoko vrijednim bijelanćevinama:soje,oraha,brašna od pšenice ili pamučnih sjemenki.
Prilikom dijete trebalo bi povećati unos proteina da ne bi došlo do propadanja mišića naspram masnom tkivu.
MASTI
Masti tvore prosijećno 10% tjelesne mase čovijeka I važne su komponente svake prehrane.Baš kao I ugljikohidrati I masti su izvor energije u našemu tijelu, no one nas njome u pravilu snabdjeveaju puno ravnomijernije.Njihov je zadatak da osiguraju izvor energije za funkcionalne potrebe organizma pri gladovanju. Osim toga kad masti jednom prođu jednom prođu kroz proces probave jedan će se dio njih taložiti u “masnim naslagama” ispod kože I oko nekih vitalnih organa primjerice bubrega,srca I jetre.Te masne naslage štite tijelo od hladnoće a osim toga služe I kao zaštotni jastiuk koji kosti I unutrašnji organi štite od ozljeda.Izvijesna kolićina masnoća u tijelu potrebna je za trajno održavanje dobrog zdravlja.
Nedostatak masti u prehrani može dovesti do raznih problema u metabolizmu.Nasuprot tome prevelika kolićina masti može uzrokovati pretjerano debljanje, pošto jedan gram mast oslobađa 9 kcl
Za tijelesnu ravnotežu vrlo važan unos masti koje u konbinaciji s ostalim sastojcima stvaraju lipide I vitamin D.
Masne kiseline
Tijelo može samostalno proizvesti većinu masti koje treba za preživljavanje.Za naš organizam su bitne znaćajne tri masne kiseline :oleinska,linolna I linolinska.Sve kiseline su bitne za sintezu fosfolipida.
Linolna I linolinsku organizam ne može proizvesti I one spadaju u nezamijenjive kiseline.Njih je potrebno unijeti potem hrane .Zato izvor ovih masnih kiselina ne moraju biti zastupljene u dnevnoj prehrani.
Moglo bi se reći da postoje “dobre” I “loše” masti.
Dobre (nezasićene) masti omogućuju nam život .Važne su za disanje vitzalnih organa I neophodne su za normalnu aktivnost žlijezda.Pomažu održavanju gipkosti I u regulaciji zgrušavanja krvi.Simptomi manjka su:krhka kosa bez sjaja, krhki nokti,perut,proljev.
Loše (zasićene) masti su nepotrebne I treba ih izbijegavati u prehrani.Zasićene masti su interne I jedinia uloga koju imaju u organizmu je da ih koristi kao energetski izvor.
Nadalje, zasićene masti su,također povezane s bolestima krvožilnog sustava.
Naravno potpuno izbacivanje zasićenih masti je praktićki nemoguće u današnjim uvijetima no treba se truditi minimizirati njihov unos putem hrane.
Kolesterol
Preporućljivije je da se jede više nezasićenih nego zasićenih masnoća.Zasićene masnoće potiću stvaranje kolesterola koji se prirodno stvara u jetri , a nalazimo je I u nekim namijernicama.
Kolesterol je do određene mijere bitan sastojak zdrave prehrane no ćim ga jetra proizvodi sasvim dovoljno , tako da ga nije nužno unojeti I s hranom.To ne znaći da hranu bogatu kolesterolom treba izbijegavati, nego samo da se ljudi s povišenim sadržajem kolesterola u krvi trebaju pripaziti na njihovo unošenje.
VITAMINI
Vitamini I minerali se smatraju neophodnim dijelom ispravne I izbalansirane prehrane ćovijeka te imaju znaćajnu ulogu u metabolizmu I izmijeni tvari u organizmu I njegovom pravilnom rastu I razvoju.
Rijeć vitamin nastao je od rijeći “vita” što znaći izvor života.
Vitamini I minerali doprinose dobrom zdravlju, rastu I ispravnom izgaranju masnoća tako da reguliraju metabolizam I asistiraju u biokemiskim procesima koji oslobađaju energiju iz probavljene hrane.Oni su katalizatori koji upravljaju kemiskim reakcijama u tvari u organizmu.U procesu rasta ugljiko hidrati I masti su građevni materijali a vitamini I minerali imaju ulogu alata za građenje.
Sadržaj vitamina koji nisu ni energetski izvor niti gradivi materijal za izgradnju tkiva u hrani je vrlo mali.međutim oni su veoma važni za regulaciju prometa materija (metabolizma).Nedostatak bilo kojeg od neophodnih vitamina za posljedoice ima razlićite bolesti , te dovodi do poremećaja normalnog toka metabolizma.
Vitamini su topljivi u vodi ili u mastima ovisi da li molekule masti ili vode transportiraju vitamine kroz krvotok .
Višak koji tijelo ne može iskoristioti mora negdije završiti.
Tako se neke tvari izluće urinom , a druge se natalože u masnim stanicama.Određene vrste minerala i vitamina u prevelikim dozama mogu biti toksićne.
Vitamini topljivi u mastima ukljućuju A,D,E i K vitamin.
Topljivi u vodi su:B, C, H te folna kiselina.Oni ne ostaju u tijelu duže od nekoliko sati pa ih je potrebno uzimati dnevno.
MINERALI
Minerali su anorganski mineralni elementi potrebni tijelu u istom omijeru kao I vitamini.
Dakle minerali su neorganski u prirodi , što znaći da ih ne proizvode ni biljke ni životine.
Međutim oni se mogu pronaći u razlicitim izvorima hrane (npr.željezo u crvenom mesu,kalcij u mlijeku,kalij u banani).
Znaćaj minerala je mnogostran za organizam I oni su vrlo važni da bi naše tijelo radilo ispravno. Također, puno minerala služi kao osnova za izgradnju tkiva kao kalcij I fosfor za kosti. Oni reguliraju kemiske reakcije u tijelu I pospiješuju izgradnju kostiju, mišića, živaca I krvi.Također su bitni za prijenos živćanih inpulsa,kontrqakciju mišića,ravnotežu tekućine I proizvodnju energije te za probavu.Zbog nedovoljne kolićine pojedinih esencijalnih minerala dolazi do mogućih bolesti.
Minerali se dijele na makroelemente I mikroelemente ovisi o kolićini koje tijelo treba.
U makroelemente ulaze kationi kalci, magnezij, kali I anioni fosfor, klor, sunpor.Utijelu su zastupljeni u većim kolićinama I obićno su potrebni u gramskim kolićinama.
S druge strane, minerali u tragovima ili mikro elementi potrebni su tijelu u malim kolićinama ,tj u gramima I mikrogramima.To su:krom, kobalt, bakar, željezo, jod,selen,cink,fluor,mangan,molibden vanadij.
VODA
Voda ćini dvije trećine naše tijelesne težine I neophodno ju je svakopdnevno unositi u dovoljnoj kolićini.Najveći dio unosimo kroz usta, od ćega dvije trećine kao tekućinu, a ostatak hranom. Svakodnevno unosimo prosijećno 2.4 l vode, a jednaka se kolićina vode (u normalnim uvijetima) izgubi iz tijela (urinom, znojenjem,kroz pluća ili kožu).Kad je vrijeme vrlo toplo , ili pri dugotrajnom fizićko radu, može se izgubiti I do 3.5 l vode/sat.
Voda nema kalorisku vrijednost I vrlo je važna u prehrani.
Nastavak sljedi kad ga napišem
KOMENTARI:::::::::::::::::::::::::::::::ajmo!!!!!!!!!!!!!!!
Tema: KINEZITERAPIJA KOD OSOBA S METABOLIĆKIM PROBLEMIMA (Pročitano 7343 puta)