UVOD:
Mikrociklusi u veslanju kao i u svim drugim sportovima predstavljaju osnovnu ciklusnu strukturu procesa sporske pripreme.Svaki mikrociklus relativno je zatvorena cjelina koja se stalno ponavlja s većim ili manjim korekcijama,ovisno o periodizaciji i postignutim efektima.
U različitim sporskim granama primjenjuju se mikrociklusi različite strukture i različitog trajanja.Trajanje i struktura mikrociklusa znatno ovisi o etapi,odnosno periodu u kojem se mikrociklus nalazi.Struktura pojedinog mikrociklusa isto tako ovisi i o ciljevima koji se žele postići.Karakter mikrociklusa također ovisi i o dobi sportaša.Naime,dinamika opterećenja i distribucija sadržaja rada u mikrociklusu treninga za mlađe dobne skupine značajno su drukčije od programa mikrociklusa treninga za odrasle vrhunske sportaše.
Među mnogim faktorima koji utiječu na strukturu i trajanje mikrociklusa najvažniji su:
-ukupan režim i dinamika životne aktivnosti i radne sposobnosti
-specifični zahtijevi sporskog usavršavanja te razina sportaševe pripremljenosti(direktno određuje ciljeve,sadržaje,metode te veličinu opterećenja)
-individualna,osobna reakcija na trenažna opterećenja(o tome ovisi programiranje odmora i oporavka između treninga i trenažnih dana)
Što se tiče samog planiranja mikrociklusa trenažnog procesa u veslanju, moramo naglasiti da ono počiva na nekin osnovama teorije treninga, jednakim za sve sporske grane koje se realiziraju na način koji je specifičan samo za veslački sport.
PERIODIZACIJA RADA
Temeljnu karakteristiku u rukovođenju trenažnim procesom predstavlja planiranje rada.U planiranju se rukovodimo zatećenim stanjem, kao polazištem, i pretpostavljanjem željenog stanja kojeg želimo dostići u određenom vremenskom periodu. U tu svrhu vršimo periodizaciju rada, kojom postavljamo ciljeve i zadatke koje treba ostvariti u promatranom periodu. Ista se može vršiti u višegodišnjem (npr.olimpijskom) i jednogodišnjem ciklusu.
Periodizacija jednogodišnjeg ciklusa je najčešći vid planiranja trenažnog procesa, i prema teoriji treniga sadrži osnovne karakteristike makro planiranja iskazane u podijeli na:
1. Pripremni period
2. Natjecateljski period
3. Prelazni period
Svaki od navedenih perioda ima posebno zacrtane zadatke u planiranju i rukovođenju sporske forme.
Zbog dužine vremenskog trajanja svakog perioda, isti se, radi bolje konkretizacije trenažnog rada, dijele po fazama. Tako pripremni period u veslanju možemo podijeliti na jesensko-zimsku i zimsko-proljetnu fazu. Natjecateljski period je najpovoljnije podijeliti na prvu fazu natijecateljskog perioda, koja u principu traje do do regate u Luzernu, i drugu fazu koja obuhvaća završne pripreme za nastup na svjeskom prvenstvu ili olimpijskim igrama.
Ovo je primjer za periodizaciju u radu seniorskih reprezentativnih posada, dok se za druge ekipe vrši periodizacija anologno zacrtanim ciljevima koji su postavljeni pred te posade.
Daljnje segmentiranje u planiranju trenažnog procesa vrši se u okviru planiranja mezociklusa. To podrazumljeva rad koji se treba izvršiti u nekoliko tjedana. Najčešće u usvojeno trajanje mezociklusa iznosi četiri tjedna, pri čemu se tri tjedna povećava trenažno opterećenje, da bi se u četvrtom tjednu smanjilo. Ta pojava usko je vezana za karakteristično ponašanje organizma, koje je iskazano bioritmom i nelinearnim usvajanjem transformacijsko-adaptivnih zakonitosti. Ovakav pristup planiranja po mezociklusima iskazuje i gibanje sporske forme, koja se smanjuje prema povećanju opterećenja, da bi se smanjenjem opterećenja povećala, i krajem četvrtog tjedna bila dovedena u fazu superkompezacije.
Nakon izvršene periodizacije godišnjeg rada, pri čemu smo izvršili podijelu godišnjeg rada po periodima, fazama i mezociklusima, sljedi upravo ono što je glavna tema ovog seminarskog rada; mikro planiranje, odnosno planiranje tjednog i dnevnog trenažnog opterećenja.
PLANIRANJE MIKROCIKLUSA
Prilikom planiranja mikrociklusa treba imati u vidu da trenažni proces predstavlja transformacijsku-adaptacijsku aktivnost, kojom se želi izmjeniti postojeće stanje sportaša u svrhu postizanja što veće razine sportskog majistorstva, koje nas dovodi u poziciju ostvarenja visokog natjecateljskog rezultata.
Zadovoljavajući procese trenažnog opterećenja moramo voditi računa o potrebama transformiranja, odnosno promjenama stanja kod sportaša, kao i adaptaciji odnosno prilagođavanju na novonastala stanja organizma.U svrhu transformiranja treba programirati nestandardne karaktere rada na koje sportaš nije navikao, dok u svrhu adaptacije treba izvršiti dovoljan broj ponavljanja kako bi se novi karakter rada usvojio kao novo stanje organizma.Ovo se odnosi kako na energetski (snaga, brzina...) tako i na informatički sadržaj ( tehnika, taktika).
U svrhu adekvatnog planiranja trenažnog zadatka potrebno je poznavati faktore koje određuju trenažno opterećenje, kako bi zadaci bili optimalno postavljeni. Među te komponente koje određuju u trenažno opterečenje spadaju: učestalost treninga, opseg treninga, intezitet, trajanje podražaja, broj podražaja i učestalost trenažnih opterečenja. (tabela br.1)
Tabela br. 1.
KOMPONENTE OPTERECENJA KVANTIFIKACIJA
Ucestalost treninga Broj treninga / tjedan
Opseg treninga: Km, min, trajanje treninga
Intezitet: m/sec, m/min, tempo, puls, mmol/l, postotak od max.
Trajanje podrazaja: Sec, min, ponavljanje u seriji
Broj podrazaja: Broj ponavljanja (serija)
Ucestalost: Vremenski odnos opterecenja i odmora, vremenski interval izmedu pojedinih trenaznih opterecenja
Nakon planiranja trenažnih zadataka, potrebno je izvršiti i analogno programiranje, koje predstavlja najsuptilniji pristup treningu gdje se prezentira stručnost i znalaštvo svakog trenera. Za precizno programiranje treninga potrebno je poznavati karakter zadatka i njihovo djelovanje na organizam sportaša, da bi se proizvelo zahtijevano djelovanje, a time ispunili i trenažni zadaci.
Prateći suvremenu teoriju treninga specifićno orijentiranu prema veslačkom sportu sva trenažna opterečenja mogu se kategorizirati u šest kategorija. Bez poznavanja osnovnih karakteristika ovih šest kategorija opterečenja u veslanju se ne možemo upustiti u kvalitetno planiranje mikrociklusa. ( tabela br.2)
Prva kategorija opterećenja za cilj ima: razvitak anaerobnih kapaciteta, veslačkih starteva i ubrzanja, razvitak brzine te tehnike pri maksimalnoj frekvenciji zaveslaja. Pri provedbi takvih trenažnih sadržaja frekvencija srca je maksimalna dok laktati rastu čak i preko 12 mmol/l. Trajanje podražaja može biti od nekoliko sekundi do 2 minute dok je maksimalni opseg rada od 4-8 minuta.
Druga kategorija opterećenja za cilj ima razvitak osijećaja za tempo trke, razvitak brzinske izdržljivosti...Laktati pritom rastu od 10 do 16 mmol/l dok je puls maksimalan.brzina broda pri ovakvim trenažnim procesima je od 98-100% maksimalnog vremena na 2000m.Trajanje podražaja je od 1–6 minuta.
treća kategorija za cilj ima; specifičnu izdržljivost,taktiku,uveslavanje,poboljšanje maksimalnog primitka kisika. Laktai su pritom od 5-8 mmol/l,puls skoro maksimalan a brzina broda od 85-95% maksimalnog vremena na 2000m.Opseg rada koji se koristi u ovoj kategoriji je od 20-40 minuta a trajanje podražaja 3-10 minuta.
Četvrta kategorija razvija voljne faktore, izdržljivost u snazi, aerobni kapacitet...Laktati su od 3-6 mmol/l,brzina broda od 80-90% od regatne brzine broda pri čemu je puls na anaerobnom pragu.Opseg rada je od 10-40 minuta.
Peta kategorija opterećenja kao cilj postavlja razvitak aerobne izdržljivosti,obučavanje tehnike...Laktati se kreču od 2-3 mmol/l dok je brzina broda 70-80% od regatne brzine broda.Trajanje podražaja pri ovakvom trenažnom procesu od 30-120 minuta.
Šesta, posljednja, kategorija opterečenja koristi se za obučavanje i stabilizaciju tehnike,poboljšanje vegetativno nervnog sustava te poboljšanje kapilarizacije.Trajanje rada je 30 minuta do nekoliko sati pri čemu je intezitet rada na 60-70% VO2 max što podrazumljeva 65-70% brzine broda.
Naposljetku, kada su učinjene sve predradnje, koje su neophodne i u svakom slučaju sastavni dio planiranja mikrociklusa možemo krenuti na konkretno planiranje tjednog i dnevnog trenažnog opterečenja. Pravilnim izborom, doziranjem i rasporedom trenažnih operatora, pogodnih za primjenu u pojedinim ciklusima sporske pripreme, koji odgovaraju osobnostima sportaša i uvijetma u kojima se sportska priprema provodi dolazimo do ostvarenja kvalitetnog natjecateljskog rezultata. U veslanju se pritom koristi karakterisična matrica za globalno planiranje rada po mikrociklusima.(tabela br.3)
ZALJUČAK:
Svaki seminarski rad trebao bi završiti nekakvim zaključkom koji iznosi autorovo mišljenje o dotičnoj temi.Međutim, ovaj rad če imati drukčiji završetak a naslov ovog poglavlja «zaključak» zadržat čemo iključivo iz koncepcijskih razloga.
Naime, više puta tijekom našeg studija susreli smo se sa određenjim teorijskim osnovama, određene materije, koje nikad nisu postala naša praktična znanja zbog toga što su bila prezentirana isključivo brojkama i slovima. Potaknuti takvim lošim iskustvima odlučili smo umijesto klasičnog zaključka i pretijeranog mudrijanja iznijeti nekoliko primjera mikrociklusa karakterističnih za naš sport, veslanje.
Da se to ipak nebi svelo na nizanje primjera bez ikakve koncepcije odlučili smo to provesti kroz klasičnu podijelu mikrociklusa koja se susreče u osnovama teorije treninga svake sportske grane.
Prva podijela koja se susreće u suvremenoj teoriji treninga je podijela na trenažne (primjer br.1) i natijecateljske (primjer br.2) mikrocikluse. Trenažni mikrociklusi u svojoj strukturi sadrže isključivo trenažne dane dok natijecateljski sadrže jedno ili više natijecanja.
Drugom podijelom koja se javlja u literaturi teorije treninga prema kriteriju veličine i rasporeda trenažnog i natijecateljskog opterećenja razlikujemo:
Ordinarni mikrociklus koji se odlikuje ravnomijernim povećanjem trenažnih opterećenja klasičnom distribucijom treninga večeg i manjeg opterečenja. Najčešći redosljed opterećenja slijedi distribuciju 1:1 ili 2:1, što znači da se nakon jednog ili dva treninga večeg opterečenja provodi jedan trening manjeg opterečenja, koji ima obilježja relaksacije ili opuštanja. (Primjer br.3)
Udarni mikrociklus odlikuje se velikim brojem trenažnih dana i pojedinačnih treninga s velikim i maksimalnim opterečenjima.Bitno je veliko sumarno opterečenje koje se može ostvariti na račun ili velikog inteziteta ili ekstenziteta treninga. Mikrociklus je udarni ukoliko od ukupnog broja trenažnih dana, odnosno pojedinačnih treninga, najmanje polovica udarnog karaktera, što zanači da se treninzi izvode s maksimalnim ili velikim opterečenjima. (Primjer br.4)
Relaksacijski mikrociklus sadrži veći broj trenažnih dana i pojedinačnih treninga s malim ili umijerenim opterećenjima. Nakon jednog treninga s većim opterećenjem slijedi jedan, dva pa i više relaksacijskih odnosno obnavljajućih treninga. (Primjer br.3)
iz svih ovih primjera možemo vidjeti da mikro planiranje u veslanju, a jednako tako i u svim drugim sportovima predstavlja najmanju a samim time i osnovnu jedinicu u izgradnji sportske karijere.
Kao takvo, planiranje mikrociklusa trenažnog procesa može se zamisliti svojevrsna umijetnost, u kojoj mi kao treneri na raspolaganju imamo bezbroj umijetničkih tehnika,alata,boja...i kao takve ništa nas ne spriječava u stvaranju kvalitetnog umijetničkog dijela.
AUTOR:"JA"
Tema: PLANIRANJE MIKROCIKLUSA TRENAŽNOG PROCESA U VESLANJU (Pročitano 9247 puta)