Novembar 14, 2024, 01:47:29 posle podne
Dobrodošli, Gost. Molim vas prijavite se ili se registrujte. Da niste izgubili svoj aktivacioni mejl?
419.356 poruka u 18.765 tema - 20.971 članova - Poslednji član: Dzo Mavrovunotis
X3MShop banner

Autor Tema: Džudo ili - nježan put  (Pročitano 2544 puta)

Van mreže Vladar

  • Admin
  • Super-heavyweight Member
  • ********
  • Poruke: 6.548
    • https://www.proteini.si/me/
Džudo ili - nježan put
« poslato: April 03, 2007, 12:07:59 pre podne »
Pojasevi raznih boja ušli su u upotrebu tek kada je džudo postao popularan u zemljama zapadne Evrope. Na programu OI je od 1964. godine i Igara u Tokiju

Velike nade crnogorske javnosti usmjerene su na talentovane džudiste Marka Radulovića i Srđana Mrvaljevića. Naravno, nade se vezane za njihovo učešće na OI u Pekingu naredne godine, ukoliko uspiju da se kvalifikuju. Naredno EP u džudou u Beogradu jedan je od koraka ka tome, pa se nadamo da će se apsurdna situacija sa finansijskim problemima prebroditi.
Ali, to je i povod da današnju olimpijsku priču posvetimo ovom sportu.   
Judo (kod nas usvojen izraz džudo), na japanskom znači "ljubazan način", ili "nježan put". Ova popularna borilačka vještina, u kojoj je jedan Crnogorac, Dragomir Bečanović, bio svjetski šampion, dijelom potiče iz džiu-džicu (jujitsu), stare tehnike ratnika samuraja. 
Džudo je jedan od rijetkih sportova kome se zna rodonačelnik. Osmislio ga je i razvio čuveni Japanac Jigoro Kano, 1880. godine. Kano (1860-1938) se sa 18 godina počeo baviti borilačkim vještinama. No, shvatio je da mu je napredak otežan, jer je fizički bio slab. Nakon što je stekao majstorsku titulu u nekoliko vrsta džiu džicu, odlučio je da razvije borilačku vještinu koja bi omogućavala slabijim osobama da pobijede mnogo veće protivnike.
Sa devet učenika osnovao je Kodokan institut i osmislio ono iz čega će nastati džudo, koji je kasnije uveden i u japanski školski program. U međuvremenu, počeo se širiti po cijelom svijetu.
Danas su džudisti rangirani u skladu sa svojim znanjem i rezultatima postignutim u borbama. Postoji 6 učeničkih ("Kyu") i 10 majstorskih ("Dan") rangova s pripadajućim obojanim pojasevima. Najviši rang džudo znanja, 10. Dan, do sada je dobilo svega 15 džudista! Iako je najviši rang, 10. Dan, označen crvenom bojom pojasa, ponekad se majstori tog ranga odlučuju za bijeli pojas, čime naglašavaju životni ciklus i činjenicu da se uvijek nešto novo može naučiti.
A kako je došlo do ove vrste rangiranja?
Kano je 1883. dvojici svojih starijih učenika dodijelio status "šodan". No, nije bilo razlike u izgledu između njih dvojice i ostalih učenika. Pored toga, učenici su trenirali u kimonima, jer nije bio izmišljen judogi. Kano je 1907. predstavio judogi, te su se počeli upotrebljavati pojasevi, za početak samo bijeli i crni.
Pojasevi druge boje ušli su u upotrebu tek kad se džudo počeo praktikovati izvan Japana. Mikonosuke Kavaiši, koji je predavao džudo u Parizu, uvidio je da učenici-zapadnjaci brže napreduju ako imaju razne boje pojaseva kao vizuelni dokaz svoga znanja.
Sport se pojavio na programu Olimpijskih igara u Tokiju, (gdje bi drugo), 1964. godine. Zemlja domaćin OI bira jedan sport za program Igara i Japanci su uveli - džudo, sa četiri kategorije po težini. Od te četiri, Japanci su pobijedili u tri. U četvrtoj, otvorenoj kategoriji, Anton Gisink, visok 1,98 m pobijedio je trostrukog japanskog šampiona Kaminagu Akio pred 15.000 ljudi u Nipin Budokan Holu.     
Ženski džudo uveden je u olimpijski program 1992. godine, u Barseloni. Žene i muškarci danas se takmiče u sedam kategorija, po težini. Na džudo šampionatu OI u Sidneju, učestvovalo je 400 džudista iz cijelog svijeta. 
Takmičarski džudo se uglavnom bazira na tehnikama bacanja, koje se dijele na ručne tehnike, bacanja preko kuka i nožne tehnike. Džudo se sastoji i od tehnika u parteru koje se dijele na držanja, gušenja i poluge na rukama. Parter je prilično zanemaren u takmičarskom džudou jer se, zbog atraktivnosti, borbe prekidaju vrlo brzo ako jedan od boraca ne napravi značajan napredak.
Tehnike džudoa se na treningu uče radeći "u prazno", s partnerom koji se "pušta" i u laganom sparingu s partnerom.
Meč se održava na mekanoj podlozi, tatamiju, veličine u prosjeku 15x15 metara. Dva metra sa svake strane čine "sigurnu zonu", ograničenu crvenom linijom. Izvan crvene linije nije dozvoljeno izvoditi bacanja. Ali, ako bacanje započne unutar tatamija, a bačeni padne unutar sigurne zone, bacanje se smatra valjanim.
Ako dođe do toga da ni jedan borac nakon isteka vremena nije zaradio ipon ili 2 waza-arija, odlučuju bodovi.

Izvor: Arena

www.arenacg.net
PRVI CRNOGORSKI WEBSHOP ZA PRODAJU DIJETETSKIH SUPLEMENATA I OPREME ZA BODYBUILDING:
www.proteini.me