Sjajan i krajnje realan text - preporuka...
Na svakog od nas koji ostvarujemo svoje zacrtane ciljeve u teretani, dolazi po nekoliko onih koji se ne miču s mjesta.
Vjerojatno smo ih svi vidjeli; iako su redovito u teretani, treninzi su im stihijski i neplanirani...
Lutaju od sprave do sprave, od vježbe do vježbe. Težine koje podižu, broj serija i ponavljanja, intenzitet i volumen treninga...sve to ne mjenjaju mjesecima i godinama. Samim tim, ne mijenja se ni njihova muskulatura.
Prehrana im je obično isto usputna, stihijska; jednu sve i svašta što se može kupiti u "pekari preko puta", neki fast-food, ili ono što skuha mama i/ili žena. Uglavnom, kalorijski i sastavom nutrijenata neadekvatno. Sve ovo su vrlo jasni razlozi za izostanak napredka. Međutim, oni sami imaju svoju teoriju zašto ne napreduju, a zašto "oni drugi" ostvaruju napredak. Razlog je, naravno, jer su svi oni "na nečemu".
Sve ovo smo čuli nebrojeno puta, ali vrijedi ponoviti. Ovisno o upućenosti i obrazovanosti, nabacuju se riječi kao "anabolici", "steroidi", a često su spominjani i "proteini" i "kreatini". I ovdje bi priči mogao biti kraj, međutim kod jednog broja ovih frustriranih ljudi ona dobija nastavak. Oni postanu nestrpljivi. Dosta im je čekanja da se desi neka promjena, i odlučuju se na taj "sljedeći korak". Raspitaju se malo. Saznaju da nije to baš tako opasno i niko ne zna da je neko umro. To je to, odluka je pala. Nabavljaju proteine i "gear" (najčešće testosteron i neki od popularnih anaboličkih steroida)
Očekuju čudo. Za mjesec-dva, izgledat će kao Vin Diesel, a ko zna, možda i kao Dwayne "the Rock" Johnson. Trening, prehrana...e na to su zaboravili. Nastave po starom, ali sada su i oni na nečemu, pa to nema veze. Prolazi mjesec dana, prolaze dva mjeseca. Ništa. Ili gotovo ništa. Malo se zavodene, znoje se puno, vrlo su nervozni. Uglavnom, imaju više nuspojava nego koristi. Dolazi kraj ciklusa, a oni su opet isti kao prije. Razočaranje. Frustracija. Koji je razlog njihovom neuspjehu? I onda im sine; genetika!
To mora biti to. Ovi koji napreduju, eto, ne samo da su na nečemu, nego imaju i nekakvu superiornu, gotovo nadljudsku genetiku zbog koje tako napreduju. A genetika se, znaju to oni vrlo dobro, ne može promjeniti. I tako su, gotovo s olakšanjem, dešifrirali razlog svog neuspjeha. Genetika. Savršen izgovor. Izgovor 2.0 ako hoćete. Na stranu neadekvatan trening, na stranu neadekvatan plan prehrane. Tulumarenje vikendom, ispijanje alkohola i konzumiranje rekreativnih droga bolje ni ne spominjati.
Na ovo su slijepi i gluhi.
Ne znaju ili ne žele znati kakva želja i odlučnost je potrebna da se konstantno povećava snaga u osnovnim vježbama. Da se izolirajući pokreti izvode s punom kontrolom, često na granici bola. Da se povećava obujam i intenzitet treninga. Da se trening periodično osvježava i unose neophodne promjene. Da se izračuna točna potreba tijela za svakim od nutrijenata. Da se hrana spremi unaprijed i nosi sa sobom, kako bi nam bila na raspolaganju svakih 3 sata, a da bi i dalje mogli funkcionirati u svakodnevnim aktivnostima.
I narvno, potrebno je strpljenje, jer izgradnja tijela, uz sve ovo, traje dugo vremena. A možda je želja i odlučnost da se sve ovo kontinuirano sprovodi, čelična volja da se sve izdrži...možda je to genetski. Tako da u konačnici možda imaju pravo. Možda je genetika ključ za sve.
Romeo Streinger
izvor - teretanavijesti.com