Odgovor: Da li Bog postoji? Nalazim interesantno da se toliko mnogo pažnje pridaje ovoj raspravi. Najnovija istraživanja nam kažu da preko 90% ljudi na zemlji danas vjeruje u postojanje Boga ili neke više sile. Ipak, nekako je odgovornost pala na one koji vjeruju u Božije postojanje da nekako dokažu da on zaista postoji. Po meni, trebalo bi da bude obrnuto.
Međutim, ne može se dokazati da li Bog postoji ili ne. Biblija čak kaže da mi moramo vjerom da prihvatimo činjenicu da Bog postoji, “A bez vjere nemoguće mu je ugoditi, jer onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga traže” (Hebrejima 11:6). Da je Bog tako želio, mogao je jednostavno da se pojavi i dokaže čitavom svijetu da postoji. Ali, da je to uradio, ne bi bilo potrebe za vjerom. “Isus mu reče: ‘Jer me vidiš, vjeruješ. Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli’” (Ivan 20:29).
To, međutim, ne znači da ne postoji dokaz Božijeg postojanja. Biblija objavljuje, “Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje. Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti, al’ po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta sežu” (Psalam 19:2-5). Ako pogledamo na zvijezde, uvidimo beskrajnost svemira, posmatramo čuda prirode, vidimo ljepotu zalaska sunca – sve će nas to uputiti na Boga Stvoritelja. Ako to nije dovoljno, postoji i dokaz o Bogu u našim srcima. Propovjednik 3:11 nam kaže, “…iako je dopustio čovjeku uvid u vjekove…” Postoji nešto duboko u našem biću što prepoznaje da postoji nešto iznad ovog života i neko iznad ovog svijeta. Možemo intelektualno da poričemo ovu spoznaju, ali Božije pristustvo u nama i kroz nas je još uvijek tu. Uprkos svega ovoga, Biblija nas upozorava da će neki još uvijek poricati Božije postojanje, “Bezumnik reče u srcu: ‘Nema Boga.’” (Psalam 14:1). S obzirom na to da 98% ljudi kroz historiju, u svim kulturama, u svim civilizacijama, na svim kontinentima vjeruje u postojanje neke vrste Boga – mora da postoji nešto (ili neko) što prouzrokuje ovo vjerovanje.
Pored biblijskih argumenata za Božije postojanje, postoje i logični argumenti. Prvo, tu su ontološki argumenti. Najpopularniji oblik ontološkog argumenta u osnovi koristi pojam Boga da dokaže njegovo postojanje. On počinje definicijom Boga, kao “nekoga od koga se niko veći ne može zamisliti.” Onda se raspravlja da postojati je veće nego ne postojati i zato najveće moguće biće mora da postoji. Ako Bog ne bi postojao, onda on ne bi bio najveće biće koje se može zamisliti – ali to bi bilo konradiktorno samoj definiciji Boga. Drugi je teološki argument. Teološki argument je da, s obzirom na to da svemir očituje tako divan dizajn, mora da postoji i Božanski kreator. Na primjer, da je zemlja samo nekoliko stotina kilometara bliža ili dalja od sunca, ne bi bila sposobna da podržava mnogo života kao što to sada čini. Da su elementi u našoj atmosferi samo nekoliko procenata različiti, svako živo biće na zemlji bi umrlo. Vjerovatnoća da se jedan molekul proteina slučajno stvori je 1 u 10243 (to je 10 praćeno sa 243 nule). Jedna ćelija se sastoji od miliona proteinskih molekula.
Treći logični argument za Božije postojanje je nazvan kosmološki argument. Svaka posljedica mora da ima uzrok. Ovaj univerzum i sve u njemu je jedna posljedica. Mora da postoji nešto što je prouzrokovalo postojanje svega. U krajnjem slučaju, mora da postoji nešto “ne-uzrokovano”, što je uzrokovalo nastanak svega ostalog. To nešto “ne-uzrokovano” je Bog. Četvrti argument je poznat kao moralni argument. Svaka kultura kroz historiju je imala neki oblik zakona. Svi imaju osjećaj za dobro i loše. Ubistvo, laganje, krađa i nemoral su gotovo uopšteno neprihvatljivi. Odakle je ovaj osjećaj za dobro i zlo došao, ako ne od svetog Boga?
Uprkos svega ovoga, Biblija nam govori da će ljudi odbiti jasnu i neosporivu spoznaju Boga i, umjesto toga, vjerovati laži. Rimljanima 1:25 izjavljuje, “(oni) su istinu Božju zamijenili lažju te se klanjali i iskazivali štovanje stvorenju mjesto Stvoritelju, koji je slavljen zauvijek. Amen.” Biblija također objavljuje da ljudi nemaju izgovor što nevjeruju u Boga, “Uistinu, njegova se nevidljiva svojstva, njegova vječna moć i božanstvo, promatrana po njihovim djelima, opažaju od postanka svijeta. Tako nemaju isprike” (Rimljanima 1:20).
Ljudi tvrde da ne vjeruju u Boga jer to “nije naučno” ili zato što “nema dokaza”. Istinski razlog je da jednom kad ljudi priznaju da Bog postoji, moraju i da shvate da su mu odgovorni i da im je potrebno njegovo oproštenje (Rimljanima 3:23; 6:23). Ako Bog postoji, onda smo odgovorni za svoje postupke pred njim. Ako ne postoji, onda možemo da radimo šta god želimo, bez brige da će nas Bog osuditi. Ja vjerujem da je to razlog zašto se mnogi u našem društvu tako čvrsto drže evolucije – da bi ljudi imali alternativu u odnosu na vjerovanje u Boga Stvoritelja. Bog postoji i, na kraju krajeva, svi znaju da on postoji. Sama činjenica da neko tako agresivno pokušava da ospori njegovo postojanje je ustvari argument za to da on postoji.
Dopustite mi još jedan, posljednji, argument za Božije postojanje. Kako znam da on postoji? Znam, jer ja razgovaram sa njim svaki dan. Ja ne čujem svojim ušima da mi on odgovara, ali osjećam njegovo prisustvo, njegovo vođstvo, ja poznajem njegovu ljubav, žudim za njegovom milošću. Neke stvari koje su se dogodile u mom životu ne mogu se nikako drugačije objasniti, osim Bogom. Bog me je tako čudesno spasio i promijenio moj život, tako da ne mogu drugačije, nego da priznam i slavim njegovo postojanje. Nijedan od ovih argumenata sam po sebi ne može ubijediti nikoga ko odbija da prizna ono što je toliko jasno. Na kraju, Božije postojanje mora da bude prihvaćeno vjerom (Hebreji 11:6). Vjera u Boga nije slijepi skok u tamu, već siguran korak u dobro osvijetljenu sobu, gdje 90% ljudi već stoji.
http://www.gotquestions.org/Bosanski/Bog-postoji.html
