Opioid Modulation & Potential for Preventing AAS Induced HPTA Suppression

[Vladar]

Opioid Modulation & Potential for Preventing AAS Induced HPTA Suppression

by Eric M. Potratz


Eric M. Potraz je razvio svoje obrazovanje na polju AAS-sa i endokrinologije tokom godina istraživanja, konsultacija i stvarnih svjetskih iskustava. Više od 5 proteklih godina bio je privatni konsultant stotinama sportista i isto tako bodybuildera, a nedavno je osnovao nutricionističku kompaniju "Primordial performance LLC". Od puštanja Dermacrine-a Primordial Performance je pokazala svoju sposobnost da se odvoji od konkurencije dizajnirajući zaista efektne proizvode. Kompanija planira da proširi cijelokupnu liniju jedinstvenim proizvodima fokusiranim na poboljšanju zdravlja i performansi.

Diskusija farmaceutskih agenata dolje prikazana je samo radi informacije. Ništa ovdje nije namjenjeno da zamjeni savjet licenciranog liječnika za zdravstvenu njegu. Posavjetujte liječnika prije upotrebe bilo kakvog lijeka.

Post-ciklusna terapija (PCT) je ključna komponenta u steroidnom ciklusu jer supresija hipotalamusno hipofizno testikularne osovine (HPTA) je izgledala neizbježna korisnicima steroida. Ono što ću ja prikazati u ovom članku je nova ideja u svijetu korisnika AAS-a. Ovaj novi uzbudljivi koncept stvara mogućnost ograničenja i vjerovatno prevencije supresije HPTA za vrijeme ciklusa. Još određenije, učiti ćemo kako možemo aktivno prilagoditi hipotalamus i generator pulsa hipofize za vrijeme ciklusa i kako ono može da uputi naš endokrini sistem za brži, krepkiji i zdraviji oporavak od anabolično-androgenih steroida (AAS).

Za trenutak zaboravimo koncept "post ciklusne terapije" i prihvatimo ideju "konstantne ciklusne terapije" - aktivne terapije kroz steroidni ciklus. HPTA sadrži konstantno biološko međusobno dijelovanje odgovora i omči povratnih sprega koji mogu konačno da se zaključaju i degradiraju za vrijeme davanja egzogenog hormona. Ipak, istraživanje sugeriše da supresija hipotalamusa i hipofize može biti izbjegnuta za vrijeme upotrebe steroida. Prije nego što se zakopamo u detalje hajde da izvršimo brzu rekapitulaciju o HPTA i kako on reaguje na AAS-e.


HPTA - Osnovno


Kada hipotalamus osjeti niske nivoe hormona, on luči gonadotropin koji otpušta hormon (GnRH). Ovaj GnRH prelazi kratko rastojanje do obližnje hipofize da stimuliše gonadotropne receptore. Ovi naizmjenično luče gonadotropine, lutenizirajući hormon (LH) i mjehurasti stimulirajući hormon (FSH). Ovi gonadrotopini putuju dalje sve do testisa da bi aktivirali njihove Leydigove i Sertolijeve celije. LH pokreće proizvodnju testosterona preko Leydigovog ćelijskog receptora (steroidogeneza), dok FSH pokreće proizvodnju sperme preko Sertolijevog ćelijskog receptora (spermatogeneza).

AAS-i koče proizvodnju hormona baš kao što to rade endogeni hormoni. Testosteron međusobno utiče sa androgenim receptorom (AR) a estrogen međusobno utiče sa estrogenim receptorom (ER). Kada su ovi hormoni u visokoj koncentraciji, oni uzrokuju da hipotalamus smanji svoje otpuštanje GnRH koji smanjuje proizvodnju LH i FSH iz hipofize. (Ref. 1) Ovo presjeca signal prema testisima i zaustavlja proizvodnju hormona. Ovaj proces je dnevni događaj za ritmicki endokrini sistem. Udari u LH i FSH su praćeni udarima u testosteronu, a udari u testosteronu rezultiraju smanjenjem otpuštanja LH i FSH sve dok se nivoi testosterona ne smanje, a LH i FSH ponovo otpuste. Činjenica kod većine steroida je ta da nivoi hormona ostaju hronično visoki (24/7) i nedozvoljavaju otpuštanje LH ili FSH, tako ostavljajući hipofizu i testise u uspavanom stanju onoliko dugo koliko se steroidi uzimaju.

Dok je niska doza u ciklusu hCG dobar protokol da imitira LH i sačuva testise od atrofije, ništa ne čini da spriječi atrofiju hipofize. Mi zaboravljamo da je hipofiza sklona istoj degradaciji i atrofiji kao i testisi. To je onda kada se lučenje GnRH iz hipotalamusa zaustavi (za vrijeme steroidnog ciklusa), hipofiza smanji svoj broj GnRH receptora i postaje sve manje i manje odgovarajuća za stimulaciju GnRH - dok nedjelje ciklusa prolaze. (Ref 11). Ovo je analogno atrofiji testisa za vrijeme odsustva LH ili FSH signala. Takođe i hipofiza i testisi će isto tako smanjiti koncentraciju receptora za vrijeme prevelike stimulacije, kao što je pronađeno od prevelike upotrebe hCG ili isuviše mnogo stimulacije GnRH. (Ref 12,13) Poenta ovdje je ta da se smanji stimulans potreban radi zaštite funkcije i osjetljivosti. Možda potpuno zanemarena i supresovana hipofiza može objasniti nedostatak punog i brzog oporavka za mnoge korisnike steroida uprkos pristajanju na dobro poznati hCG, clomid/nolva režim. Tako, pitanje je - kako možemo spriječiti supresiju hipofize, još bolje, kako možemo spriječiti supresiju hipotalamusa?

[Vladar]

Temeljitiji pogled


Trebalo bi da se spomene još jedan mehanizam kojim AAS spriječava otpuštanje LH i FSH iz hipofize naime je direktna supresija prema hipofiznim GnRH receptorima i posljedično gašenje lučenja LH i FSH. (Ref 35, 38). Ipak čini se da AAS koji se striktno vezuje za AR, ne vrši direktan negativan efekat na funkcionisanje ili osjetljivost hipofize. (Ref 34, 37, 39) Ovo se slaže sa teorijom da ne - aromatizirajući steroidi kao što su Primobolan , Proviron ili Masteron nijesu ni približno supresivni kao aromatizirajući AAS-i kao što su testosteroni ili Dianabol. Dokazi sugerišu da je Estradiol 200 puta supresivniji nego testosteron na molekularnoj bazi (Ref 37) i da davanje Arimdex-a može veoma smanjiti testosteronsku supresiju otpuštanja GnRH i LH. (Ref 42) Tako i znamo da antiestrogeni mogu ograničiti supresiju od AAS-a, ali ovo riješava samo pola problema.

Kada dođe do supresije hipotalamusa i ono što se čini da je bazična endokrinologija, nalazimo da uz temeljitije ispitivanje to nije tako jednostavno. Ima više nego jedno dugme za uključivanje - isključivanje u kontrolnom centru hipotalamusa, mnogo više. Dokazi sugerišu da ne postoji čak direktno dijelovanje AR ili ER prema GnRH otpuštanju. (Ref 2-6) Naime to znači, da steroidni hormoni ne utiču direktno na GnRH otpuštanje iz GnRH neurona. (Ref. 7)

To je ovdje dobro sumirao A.J.Tilbrook:

"Slijedi da djelovanje testikularnih steroida na GnRH neurone moraju biti posredovani preko nervnih sistema koji su odgovarajući steroidima i utiču na aktivnost GnRH neurona."

I opet ovdje F.J. Heyes:

"Tako je ovdje uspostavljen postulat da su estrogeno receptivni neuroni dijelovali kao sredstva u ne-genomskom regulisanju GnRH od strane estrogena."

Postoji mreža neurogenskih sredstava u hipotalamusu za otpuštanje GnRH, koji se dovode u vezu sa kočionim dijelovanjem steroidnih hormona.
Još određenije kombinovani su napori neuro-aktivnih peptida i catecholamina koji šalju poruku "supresija" GnRH neuronima jedanput aktiviranih od strane steroidnih hormona. (Ref. 16) Ovi prvi glasnici su poznati kao neuro aktivni peptidi koji se zovu endogeni opioidni peptidi (EOP-i). (Ref. 7, 16) EOP-i se sastoje od tri glavna peptida - b-endorphin, dynorphin i enkephalins koji djeluju na njihove odnosne u-opioidne, k-opioidne i s-opioidne receptore. Čini se da je najuticajniji EOP u GnRH prilagođavanju b-endorphin koji djeluje na u-opioidni receptor. (Ref. 8-10) Zbog ovih razloga b-endorphin će biti glavni fokus tokom članka iako ima drugih upletenih karika.

Kada steroidni hormoni stignu do hipofizijalnog portala oni aktiviraju EOP-e koji supresuju GnRH. Mi znamo da steroidni hormoni moraju da se dovedu u vezu sa ovim opioidnim receptorima da bi oni spriječili otpuštanje GnRH iz GnRh neurona, pošto GnRH neuroni nemaju AR ili ER receptore. Ono što je ovdje najiteresantnije je da supresija na GnRH neuronima može biti stvarno zaustavljena od strane antagonista u-opioidnih receptora - kao što su Naloxone kao i oralno aktivni Naltrexone i Nalmefene.

Ovo je izvedeno blokiranjem u-opiodnog receptora i spriječavjući kočione efekte b-endorphina prema otpuštanju GnRH neurona. Trebalo bi da bude zabilježeno da ovaj "antagonizam" supresije nije prouzrokovan antagonizmom AR ili ER pošto u-opioidni antagonisti nevezuju ove hormonske receptore. (Ref. 15,32)


Djelovanje antagonista u-opioidnog receptora na HPTA može se ovdje vidjeti...

[Vladar]

Esencijalno je, u-opioidni antagonist kao što je Naloxone skida kočnice sa otpuštanje GnRH i dopušta da se pojave GnRH impulsi kao da nijesu prisutni steroidni hormoni. (Ref 17) Naloxone i slični u-opioidni antagonisti su definitivno pokazali da blokiraju supresujuće djelovanje testosterona, DHT, u toku davanja estrogena i kod životinja i kod ljudi (Ref. 18-25). Takođe se pokazuje da ovi ljekovi imaju sposbnost da povećaju osjetljivost hipofize prema GnRH. (Ref. 26, 27)

U-opioidni antagonisti su dugo bili korišćeni za liječenje opioidne zavisnosti; Ne samo da bi se kontrolosala čeznja za narkoticima, već da bi se ponovo uspostavio spriječeni endokrini sistem. (Ref. 28, 29). Dobro je poznato da jako opioidne droge, kao sto su metadon, kokain, heroin, i alkohol mogu da supresuju GnRH i prema tome i da supresuju LH i FSH. Izgleda da je ova bolest GnRH prouzrokovana istim EOP mehanizmima koji su viđeni kod supresije uzrokovane AAS-ima. (Ref. 33). Kod alkoholičara i korisnika kokaina i heroina, Naltrexone i Naloxone se koriste da povrate LH i nivoe testosterona. (Ref. 28, 29) Naltrexone je bio predložen u liječenju muške impotencije i erektilne disfunkcije.

Naloxone, Naltrexone i Nalmefene izgledaju progresivno moćnije u svojoj snazi da omoguće otpuštanje LH. (Ref. 14, 18) Naloxonu nedostaje oralna biokorist, prema tome injekcija je potrebna. Injekcioni preparat bi se mogao lako napraviti sa BA vodom zbog topljivosti ove mješavine u vodi. Potkožna injekcija od 40mg bila bi tipična doza Naloxona.

Naltrexone je oralno aktivan sa sigurnom i djelotvornom oralnom dozom koja je oko 100mg za muškarca od 100kg  (Ref. 18). Dok bi manje doze od oko 20-25mg Nalfemena na oko imale istu korist (Ref. 20, 24). Povećavajući dozu kod ijednog od ovih ljekova će se sigurno povećati i vjerovatnost propratnih pojava bez značajne koristi. Primjena svakog trećeg dana bi, izgleda, bio prikladan protokol sa ovim ljekovima dok se dovoljno ne poveca otpuštanje GnRH i LH da bi se spriječilo smanjenje hipofize i testisa - Baš dovoljno da ih sačuva u "igri testisa". (Ref. 2) Takođe dva puta nedjeljno dozirajući protokol bi najvjerovatnije ograničio povećanu osjetljivost na opioide uzrokovane dugoročnom upotrebom ljekova.

Riječ opreza: Opioidni antagonisti pomenuti u ovom članku su prepoznati kao sigurni i ne-toksični u datim dozama, kako god oni mogu da prouzrokuju ozbiljne simptome odvikavanja kod korisnika opijata, (metadon, morfijum, kokain i heroinski ovisnici). Takođe se preporučuje oprez kada se opioidni antagonisti daju prije davanja sedativa ili pri operacijama jer tada oni mogu da smanje djelovanje anestetika. Privremena mučnina, glavobolja ili umor su povremene nus-pojave udružene sa upotrebom ovih ljekova. Pronađeno je da Naltrexone povećava enzime jetre, dok naloxone i nalmefene nemaju ovakve propratne efekte. Svakako, protokol dva puta nedjeljno za 4-16 nedjelja je malo vjerovatan da može prouzrokovati  probleme jetre koji mogu biti pripisani Naltrexonu.


Nekoliko tačaka za razmišljanje


Za one koji se odluče da se svakog trećeg dana upuste u protokol opioidnih antagonista trebalo bi da razmisle o nekoliko stvari. Prvo, totalna prevencija supresije HPTA je nevjerovatna u ciklusu od 1grm ili više za nedjelju AAS-a. Kako god prateći vodnice pametnih ciklusa, supresija će barem biti minimizirana do tačke gdje normalno funkcionisanje HPTA bi moglo biti ponovo dobijena u vremenu dana čišćenja od AAS-a, umijesto mjeseci koji su nekad potrebni.

Protokol predložen u ovom članku bi barem dozvolio korisnicima steroida da ograniče upotrebu klasičnog SERM-a za PCT, jer ti ljekovi mogu da imaju neželjene efekte. Nekoliko stvari bi trebalo uzeti u obzir kada se planira AAS protokol dizajniran da limitira supresiju.

Naime, čini se da progestin bazirani AAS kao sto su Trenbolone i Nandrolone koji se vezuju ne samo za AR, već takođe receptor progesterona (PR) imaju direktne supresujuće efekte na osjetljivost hipofize (Ref. 36) (slično estrogenima). Takođe se pokazuje da nijedan antagonist opioidnog receptora ili antiaromatizizrajuće sredstvo ne može spriječiti supresiju preko PR. Zbog toga stack od više grama testosterona i nandrolona će bez sumnje u potpunosti supresovati funkciju HPTA prouzrokujući supresiju preko ER, AR i PR. (Ref.40, 41). Ako se neko nada brzom i punom post ciklusnom oporavku, možda bi bilo bolje da Nandroloni budu izbjegnuti ili barem da se negomilaju sa teško aromatizirajućim AAS-ima bez istovremene upotrebe jakog AL.

Kao što je ranije bilo istaknuto u ovom članku, estrogen ima izrazito jači efekat na spriječavanje otpuštanja LH u poređenju sa androgenima pošto estrogeni sprečavaju hipotalamus i hipofizu. Upotreba AL kao sto su Anastozol, Letrozol ili Exemestane (Aromasin) može smanjiti estrogen i veoma smanjiti supresiju otpuštanja GnRH, LH i FSH pomoću sprječavanja prekomjernog aktiviranja ER u hipotalamusu i desenzibilizacije gonadotropa hipofize. (Ref 35, 37, 38) Anastrozole ima 50% maksimalno ukupnu supresiju estrogena u 1mg/dnevno. Exemestane ima 50% maksimalno ukupnu supresiju estrogena u 25mg/dnevno. Dok Letrozol ima 60% maksimalno ukupnu supresiju estrogena u 1mg/dnevno. Ovi se prosjeci baziraju na sastavljenim podacima iz nekoliko studija. Slična supresija estrogena može da se vidi kod davanje ovih ljekova samo 2 puta nedjeljno. AL-s 43-47.

[Vladar]

References

1. Hypothalamic Gonadotropin-Releasing Hormone: Basic and Clinical Aspects. Yen SSC. Raven Press, New York, pp 245–280 (1991)

2. Absence of androgen receptors in LHRH immunoreactive neurons. Huang X, Harlan RE. Brain Res 1993; 624:309–311

3. Augmented hypothalamic proopiomelanocortin gene expression with pubertal development in the male rat: evidence for an androgen receptor-independent action. Kerrigan JR, Martha PM, Krieg RJ, Queen TA, Monahan PE, Rogol AD. Endocrinology.128:1029-1035. (1991)

4. Distribution of estrogen receptorimmunoreactive cells in the preoptic area of the ewe: co-localisation with glutamic acid decarboxylase but not luteinizing hormone-releasing hormone.  Herbison AE, Robinson JE, Skinner DC. Neuroendocrinology 1993; 57:751–759.

5. Unmasking the neural progesterone receptor in the preoptic area and hypothalamus of the ewe: no colocalization with gonadotropin-releasing neurons.  Skinner DC, Caraty A, Allingham R. Endocrinology 2001; 142:573–579.

6. Multimodal influences of estrogen upon gonadotropin releasing hormone neurons. Herbison AE. Endocrine Reviews 1998; 19:302–330.

7. Negative Feedback Regulation of the Secretion and Actions of Gonadotropin-Releasing Hormone in Males. A.J. Tilbrook and I.J. Clarke. Biol Reprod, Mar 2001; 64: 735

8. Steroid Control of Gonadotropin-Releasing Hormone Secretion: Associated Changes in Pro-Opiomelanocortin and Preproenkephalin Messenger RNA Expression in the Ovine Hypothalamus
James A. Taylor, Marie-Laure Goubillon, Kevin D. Broad, and Jane E. Robinson. Biol Reprod, Mar 2007; 76: 524

9. Do gonadotropin-releasing hormone, tyrosine hydroxylase-, and ß-endorphin-immunoreactive neurons contain oestrogen receptors? A double-label immunocytochemical study in the Suffolk ewe. Lehman MN, Karsch FJ. Endocrinology 1993; 133:887–895

10. -Endorphin blocks luteinizing hormone-releasing hormone release by inhibiting the nitricoxidergic pathway controlling its release. Alicia G. Faletti, Claudio A. Mastronardi, Alejandro Lomniczi, Adriana Seilicovich, Martha Gimeno, Samuel M. McCann, and Valeria Rettori. PNAS, Feb 1999; 96: 1722.

11. The frequency of gonadotropin-releasing hormone stimulation determines the number of pituitary gonadotropin-releasing hormone receptors. Katt JA, Duncan JA, Herbon L, Barkan A, Marshall JC. Endocrinology. 116:2113–2115. (1985)

12. Exogenous gonadotrophin-releasing hormone (GnRH) stimulates LH secretion in male monkeys (Macaca fascicularis) treated chronically with high doses of a GnRH-antagonist. Weinbauer GF, Hankel P, Nieschlag E. J Endocrinol. 133:439–445. (1992)

13. Chronic administration of the luteinizing hormone-releasing hormone (LHRH) antagonist cetrorelix decreases gonadotrope responsiveness and pituitary LHRH receptor messenger ribonucleic acid levels in rats. Pinski J, Lamharzi N, Halmos G, et al. 1996. Endocrinology. 137:3430–3436.

14. Acute effects of testosterone infusion and naloxone on luteinizing hormone secretion in normal men.
GB Kletter, CM Foster, IZ Beitins, JC Marshall, and RP Kelch. J. Clin. Endocrinol. Metab., Nov 1992; 75: 1215 - 1219.

15. Naloxone-induced increases in serum luteinizing hormone in the male: mechanisms of action
TJ Cicero, CE Wilcox, RD Bell, and ER Meyer. J. Pharmacol. Exp. Ther., Mar 1980; 212: 573.

16. Endogenous opioids participate in the regulation of the hypothalamic-pituitary-luteinizing hormone axis and testosterone’s negative feedback control of luteinizing hormone. CICERO, T. J., SCHAINKER, B. A. AND MEYER, E. R. Endocrinology 104: 1286-1291, (1979)

17. Opiatergic control of LH secretion is eliminated by gonadectomy. BHANOT, R. AND WILKINSON, M.: Endocrinology 112: 399-401, (1983)

18. Role of endogenous opiates in the expression of negative feedback actions of androgens and estrogen on pulsatile properties of luteinizing-hormone secretion in man. Veldhuis JD, Rogol AD, Samojlik E, Ertel MH. J Clin Invest. 74:47–55 (1984)

19. Counteraction of gonadal steroid inhibition of luteinizing hormone release by naloxone.  VAN VUGT, D. A., SYLVESTER, P. W., AYLSWOWRH, D. F. AND MNRRAS J. J. Chro- naloxone. Endocrinology 34: 274-278, 1982

20. Unexpected effects of nalmefene, a new opiate antagonist, on the hypothalamic-pituitary-gonadal axis in the male rat. P Limonta, CW Bardin, EF Hahn, and RB Thau. Steroids, Dec 1985; 46(6): 955-65.

21. In vivo evidence for a direct effect of naloxone on testicular steroidogenesis in the male rat. TJ Cicero, ML Adams, LH O'Connor, and B Nock. Endocrinology, Aug 1989; 125: 957

22. Endogenous opioids participate in the regulation of the hypothalamus- pituitary-luteinizing hormone axis and testosterone's negative feedback control of luteinizing hormone. TJ Cicero, BA Schainker, and ER Meyer. Endocrinology, May 1979; 104: 1286

23. Effect of naloxone on the plasma levels of LH, FSH, prolactin and testosterone in Beetal bucks.
Singh B, Dixit VD, Singh P, Georgie GC, Dixit VP. Department of Animal Production Physiology, CCS Haryana Agricultural University, 125004, Hisar, India

24. Endocrinology: The effect of nalmefene on pulsatile secretion of luteinizing hormone and prolactin in men. G.R. Graves, T.G. Kennedy, R.F. Weick, and R.F. Casper. Hum. Reprod., Oct 1993; 8: 1598 - 1603.

25. Effects of the novel opiate antagonist, SDZ 210-096, on luteinizing hormone secretion in the rat
RA Siegel and L Revesz. J. Pharmacol. Exp. Ther., Apr 1989; 249: 264.

26. Effect of antagonists of dopamine and opiates on the basal and GnRH-induced secretion of luteinizing hormone, follicle stimulating hormone and prolactin during lactational amenorrhoea in breastfeeding women. C.C.K. Tay, A.F. Glasier, and A.S. McNeilly. Hum. Reprod., Apr 1993; 8: 532 - 539.

27. Naltrexone administration modulates the neuroendocrine control of luteinizing hormone secretion in hypothalamic amenorrhoea. Alessandro D. Genazzani, Mario Gastaldi, Felice Petraglia, Cesare Battaglia, Nicola Surico, Annibale Volpe, and Andrea R. Genazzani. Hum. Reprod., Nov 1995; 10: 2868 - 2871.

Revives LH and testosterone in heroin users

28. Heroin and naltrexone effects on pituitary-gonadal hormones in man: interaction of steroid feedback effects, tolerance and supersensitivity. JH Mendelson, J Ellingboe, JC Kuehnle, and NK Mello. J. Pharmacol. Exp. Ther., Sep 1980; 214: 503.

29. Alcohol effects on luteinizing hormone and testosterone in male macaque monkeys. NK Mello, JH Mendelson, MP Bree, J Ellingboe, and AS Skupny. J. Pharmacol. Exp. Ther., Jun 1985; 233: 588.

Opioid antagonist enhances erectile function

30. Erectile function and naltrexone. Goldstein JA. Ann Intern Med 105:799 (1986)

31. Opiate antagonists in erectile dysfunction: a possible new treatment option? Results of a pilot study with naltrexone. van Ahlen H, Piechota HJ, Kias HJ, Brennemann W, Klingmuller D. Eur Urol 28:246–250 (1995)

32. The effects of opiates on androgen binding in the forebrain of the rat. PJ Sheridan and JM Buchanan
Int J Fertil, January 1, 1980; 25(1): 36-43. 33. Morphine exerts testosterone-like effects in the hypothalamus of the castrated male rat. CICERO, T. J., MEYER, E. R., GABRIEL, S. M., BELL, R. D. AND WILCOX, C. E. Brain Rae. 202: 151-164, (1980)

DHT and testosterone not suppressive to the pituitary like estrogens

34. Studies of gonadotropin-releasing hormone (GnRH) action using GnRH receptor-expressing pituitary cell lines. Kaiser UB, Conn PM, Chin WW. Endocr Rev. 18:46–70. (1997)

Estrogen decreases gonadotrope receptors for GrRH.

35. Patterns of LH secretion in castrated bulls during intravenous infusion of androgenic and estrogenic steroids: Pituitary response to exogenous luteinizing hormone-releasing hormone. M.J. D’occhio et al. Biology of reproduction 26, 249-257 (1982)

36. Demonstration of progesterone receptor mediated gonadotrophin suppression in men. Brady B, Anderson RA, Kinniburgh D, Baird DT 2002. J Endocrinol 3(Suppl):OC37

37. Bagatell CJ, Dahl KD, Bremner WJ. 1994 The direct pituitary effect of testosterone to inhibit gonadotropin secretion in men is partially mediated by aromatization to estradiol. J Androl. 15:15–21.

38. Sherins RJ, Loriaux DL. 1973 Studies on the role of sex steroids in the feedback control of FSH concentrations in men. J Clin Endocrinol Metab. 36:886–893

39. Santen RJ. 1975 Is aromatization of testosterone to estradiol required for inhibition of luteinizing hormone secretion in men? J Clin Invest. 56:1555–1563

40. Influence of nandrolondecanoate on the pituitary-gonadal axis in males. JW Bijlsma, SA Duursma, JH Thijssen, and O Huber. Acta Endocrinol (Copenh), September 1, 1982; 101(1): 108-12.

Both progestin (nandrolone) and testosterone more effective at reducing LH/FSH and causing azoospermia.

41. Endocrine approaches to male fertility control. UA Knuth and E Nieschlag; Baillieres Clin Endocrinol Metab, February 1, 1987; 1(1): 113-31.

42. Aromatization Mediates Testosterone's Short-Term Feedback Restraint of 24-Hour Endogenously Driven and Acute Exogenous Gonadotropin-Releasing Hormone-Stimulated Luteinizing Hormone and Follicle-Stimulating Hormone Secretion in Young Men. J. A. Schnorr, M. J. Bray, and J. D. Veldhuis
J. Clin. Endocrinol. Metab., June 1, 2001; 86(6): 2600 - 2606.

43. Short-Term Aromatase-Enzyme Blockade Unmasks Impaired Feedback Adaptations in Luteinizing Hormone and Testosterone Secretion in Older Men; Johannes D. Veldhuis and Ali Iranmanesh
J. Clin. Endocrinol. Metab., Jan 2005; 90: 211 – 218

44. Effects of Aromatase Inhibition in Elderly Men with Low or Borderline-Low Serum Testosterone Levels
Benjamin Z. Leder, Jacqueline L. Rohrer, Stephen D. Rubin, Jose Gallo, and Christopher Longcope
J. Clin. Endocrinol. Metab., Mar 2004; 89: 1174 - 1180.

45. Comparative Assessment in Young and Elderly Men of the Gonadotropin Response to Aromatase Inhibition. Guy G. T’Sjoen, Vito A. Giagulli, Hans Delva, Patricia Crabbe, Dirk De Bacquer, and Jean-Marc Kaufman. J. Clin. Endocrinol. Metab., Oct 2005; 90: 5717 - 5722.

46. Pharmacokinetics and Dose Finding of a Potent Aromatase Inhibitor, Aromasin (Exemestane), in Young Males. Nelly Mauras, John Lima, Deval Patel, Annie Rini, Enrico di Salle, Ambrose Kwok, and Barbara Lippe
J. Clin. Endocrinol. Metab., Dec 2003; 88: 5951 - 5956.

47. Differential Regulation of Gonadotropin Secretion by Testosterone in the Human Male: Absence of a Negative Feedback Effect of Testosterone on Follicle-Stimulating Hormone Secretion
Frances J. Hayes, Suzzunne DeCruz, Stephanie B. Seminara, Paul A. Boepple, and William F. Crowley, Jr.
J. Clin. Endocrinol. Metab., Jan 2001; 86: 53 - 58.

[H2SO4]

odlican clanak Vladar. bas opsirno,moram jos koji put procitat da sve ovo skapiram.

[sasacg]

Auuuu...ovo je odlicno!!!Bravo majstore...

[sele137]

Konacno "advance" clanak...bravo!!!
Mada je vise volim stari dobri PCT

[Polomac]

E svaka ti cast Vlade!

[Pedja_Petrovic]

savrsenstvo...

[thor]

 :mrgreen: :roll: :lol:
bravo vladar , perfektno kao i inace!!!!!!!!!!!!!!!
skidam kapu do poda